Kultura

(VIDEO, FOTO) Ljubav Roka i Cicibele: Predstava osoba sa Daunovim sindromom koja pokazuje da RAZLIČITOST NIJE PREPREKA

Danas su četiri pune godine od kako je prvi put odigrana pozorišna predstava "Roko i Cicibela" u izvođenju glumaca, osoba sa Daunovim sindromom, iz škole glume Down syndrom centra Banjaluka.

(VIDEO, FOTO) Ljubav Roka i Cicibele: Predstava osoba sa Daunovim sindromom koja pokazuje da RAZLIČITOST NIJE PREPREKA
FOTO: USTUPLJENA FOTOGRAFIJA

Ovo je prva pozorišna predstava u kojoj osobe sa DS samostalno glume. 

Devet osoba sa DS glume u predstavi koja govori o istinitoj ljubavnoj priči Roka i Cicibele, protkane stilizacijom sevdalinke i rokenrola.

Režiju i scenario potpisuje prof. spec. edukacije i rehabilitacije Zoran Jelić, psihodramski terapeut. 

Pomoćnik režije i dramaturg je David Jelić, student filmske i TV režije. 

Ova predstava je i omaž prof. Vladi Đajiću, jer se i njegov lik ljekara pojavljuje u ovoj predstavi. 

FOTO:  USTUPLJENA FOTOGRAFIJA
FOTO: USTUPLJENA FOTOGRAFIJA
FOTO:  USTUPLJENA FOTOGRAFIJA
FOTO: USTUPLJENA FOTOGRAFIJA
FOTO:  USTUPLJENA FOTOGRAFIJA
FOTO: USTUPLJENA FOTOGRAFIJA
FOTO:  USTUPLJENA FOTOGRAFIJA
FOTO: USTUPLJENA FOTOGRAFIJA

Pozorišna predstava nagrađivana je do sada u Solunu, Beču, Pragu, Šćećinu. Premijerno je izvođena u Minhenu, stuttgartu, Frankfurtu, Karlsruhe, Dizeldorfu, Beogradu i mnogim drugim  gradovima zemalja regiona i Evropske unije. 

Down syndrom centar Banjaluka je još 2017. godine u svoj program socijalne rehabilitacije uvrstio i psihodramske terapije. Iduće 2018. godine otvaraju prvu školu glume za osobe sa DS u zemljama regiona i tada pravi prvu čuvenu predstavu „Mali princ“ predstavu u kojoj glumi šest osoba sa DS. 

– Premijera ove predstave uvrštena je i u naš dugometražni dokumentarni film “Neki novi Broadway“, tako da je ova čuvena predstava gledana na svim kontinentima, jer je naš dokumentarni film obišao sve filmske festivale svijeta, a zadnji je bio u Los Anđelesu, gdje je naš film na prestižnom filmskom festivalu proglašen za najbolji film o ljudima sa DS- ponosno ističu iz Down syndrom centra Banjaluka.

A film upravo govori o porodici Zdravke i Zorana Jelića, 6 ljudi sa DS sa kojima je ova porodica počela da radi rehabilitaciju, radno osposobljavanje i osamostaljivanje. Porodica koja je pokrenula prvu školu glume upravo u tom filmu govori o borbi ljudi sa DS da bi stali na daske koje život znače. 

Uvođenjem psihodramske terapije, profesor Zoran Jelić ustanovio je da se od glumaca može mnogo učiti o jačanju samopouzdanja. Glumci kada izlaze na scenu samostalno glume, igraju sa partnerima na sceni, tako da glumac svom partneru mora sve najbolje učiniti na sceni da bi mu ovaj uzvratio istoj mjerom.

– Ovaj sistem dovodi do jačanja samopouzdanja, vjerujemo jedni drugima, glumac na sceni kada vidi da njegov partner pogriješi veoma brzo ga ispravlja na nama neprimjetan način. Tako da se od glumaca možemo učiti kako u životu činiti jedni drugima samo ono što bi voljeli da ti drugi čine nama- poručuju iz ovog udruženja.

FOTO:  USTUPLJENA FOTOGRAFIJA
FOTO: USTUPLJENA FOTOGRAFIJA

Down sindrom Centar Banjaluka, odnosno škola glume iz DSCBL, priprema svoju novu, treću predstavu, veliki kabare. 

Dugi niz godina ovaj centar ima saradnju sa profesionalnim akademskim glumcima i režiserima kao što su Lordan Zafranović, Srdan Golubović, Dragan Bjelogrlić kao i glumica dječijeg pozorišta u Banjaluci Aleksandra Spasojević. 

– Partner ove škole glume od samog početka je Narodno pozorište Republike Srpske, a pogotovo dolaskom na čelo ove ustanove Dijane Grbić počela je nesebična podrška Narodnog pozorišta našoj školi glume. Ova saradnja se nastavlja i danas. Ovi divni ljudi iz Narodnog pozorišta uvijek su uz naše glumce iz DSC BL. Narodno pozorište RS postalo je i kuća za ljude sa DS iz DSC BL – istakao je Zoran Jelić, direktor DS centra.

mtel zapošljava radnika sa daunovim sindromom
FOTO: MIOMIR JAKOVLJEVIĆ/RINGIER

Govoreći o psihodramskim terapijama, on ocjenjenjuje da su mnogo učinkovite kod poboljšanja kvaliteta življenja ljudi sa DS. Kako pojašnjava, ove vrste terapije dovode do oslobađanja straha, jačanja samopouzdanja i prepoznavanja potencijala što je veoma značajno kod jačanja samopouzdanja. 

Terapeut je, naime, obavezan da napravi scenario o problemu koji ima osoba sa DS. U početku osoba sa DS o čijem se problemu radi u predstavi samo gleda, do tog momenta dok se ona samoinicijativno uključi i odglumi svoj problem tako ga prepozna, riješi se straha i problema koji joj stvara da bi se osjećala samostalno i sposobno za uključivanje u sve društvene sfere društva. 

– Igrajući ove predstave ljudi sa DS publici kojoj gleda, široj društvenoj javnosti pokazuju da imaju potencijal, samopouzdanje, da su spremni da stanu na daske koje život znače, da imaju tremu da se pripreme da izađu pred publiku i time široj društvenoj zajednici pokažu da su oni prije svega ljudi, pa tek onda osobe sa DS. Time se ruše predrasude i pogrešno naturani stavovi da ljudi sa DS ne trebaju biti društveno vidljivi i društveno korisni- zaključio je Jelić.