Bila je to poruka osoba sa Daun sindromom na čelu sa Zoranom Jelićem, direktorom Daun sindrom centra Banjaluka.
Ovo se dogodilo na završnici inclusive Tea Festa na Paliću od 5. do 13. jula, u organizaciji Daun sindrom centra Banjaluka.
Jelić je za portal Svet Australia rekao da je Daun sidrom centra Banjaluka boravio u gradu Rust gdje su imali veliku manifestaciju, osnivanje prvog bokserskog kluba u Evropi i obiježavanje World down sindrom day u Austriji.
Tom prilikom iz jezera su uzeli vodu u flašama koju su 12.7. presuli u Palićko jezero, a zatim iz Palićkog jezera ponovo uzeli vodu i vratili u Rust.
–Ovim gestom željeli smo da spojimo ova dva jezera, dva grada. Naša ustanova je po prvi put organizovala u Evropi takve manifestacije koje do sada nisu viđene. U Austriji smo formirali prvi Međunarodni bokserski klub u Evropi za osobe sa DS, a na Paliću smo po prvi put u Evropi organizovali veoma uspješni inkluzivni sajam ljekovitog bilja i čajeva. Ovim činom želim da skrenemo pažnju i pokažemo da su osobe sa DS pijre svega ljudi, pa tek onda osobe sa DS, one mogu ako im se ukaže prilika i pruži šansa da rade nesvakidašnje stvari koje mogu biti od značaja za šire društvene mase – rekao je Jelić.
Jelić je direktor i osnivač Down sindrom centra Banjaluka koji je svoju životnu misiju pronašao u tome da osobama sa Daun sindromom otvori vrata koja su im decenijama bila zatvorena.
Njegov put počeo je u porodici kao otac sina rođenog sa Daun sindromom. Lično iskustvo pretvorio je u snagu, a snagu u viziju da nijedno dete i nijedna osoba sa Daun sindromom ne sme biti određena samo dijagnozom.
Godinama je razvijao i sprovodio terapijske programe koji su dali fantastiče rezutate i koji imaju jedan cilj – da svaka osoba dostigne svoj potencijal. Zahvaljujući tom radu, osobe sa DS danas čitaju, pišu, slikaju, pevaju, sviraju, glume, kuvaju, bave se proizvodnjom lekovitog bilja, učestvuju u sportu i rade mnoge poslove koji doprinose zajednici.
Profesor Jelić zaposlio je devet osoba sa Daun sindromom na Jahorini, pokazujući da inkluzija nije humanitarni gest, već poverenje u sposobnost ljudi.
Pod njegovim vođstvom osnovan je Institut na Jahorini namenjen radu sa osobama sa Daun sindromom, kao i brojni projekti koji su pokrenuli zajednicki cilj – da se granice pomeraju i da osobe sa Daun sindromom budu vidljive po svojim sposobnostima, a ne po ograničenjima.
Profesor Zoran Jelić često govori da osobe sa Daun sindromom ne traže sažaljenje, već priliku. Upravo tu misao pretvorio je u delo. Zato njegovo ime za mnoge nije samo ime jednog direktora,profesora ,stručnjaka ili osnivača ustanove. Ono predstavlja simbol vere u ljudski potencijal, dostojanstvo i inkluziju.
Njegova životna poruka mogla bi da stane u jednu rečenicu:
„Ne mijenjamo svijet tako što mijenjamo ljude. Mijenjamo ga tako što ljudima pružamo priliku da pokažu ko zaista jesu“
Profesore Jeliću, kako je nastala ideja da osobe sa Daun sindromom uzmu vodu austrijskog jezera Nežidersko (Neusiedler See) i sipaju u Palićko jezero i obrnuto?
To nije bilo obično presipanje vode. To je bio čin pun simbolike. Nežidersko i Palićko jezero ostaci su nekadašnjeg Panonskog mora. Nekada su bili jedno. Vremenom ih je priroda razdvojila, ali njihovo zajedničko porijeklo je ostalo. Željeli smo da simbolično vratimo jednu kap tamo gdje je nekada pripadala i da pokažemo da ono što nas povezuje uvijek može biti jače od onoga što nas razdvaja.
Zašto je bilo važno da upravo osobe sa Daun sindromom izvedu taj čin?
Zato što su upravo oni poslali najljepšu poruku. Ljudi često prvo vide dijagnozu, a tek onda čovjeka. Mi želimo da promijenimo taj pogled. Osobe sa Daun sindromom su prije svega ljudi – ljudi koji vole, stvaraju, rade, putuju, grade prijateljstva i mogu da ostave trag u društvu. Oni nisu posmatrači života. Oni su njegovi aktivni učesnici.
Kakvu poruku nosi spajanje dva jezera?
Ako su dva jezera, koja su nekada bila jedno more, mogla simbolično ponovo da se spoje jednom kapljicom vode, onda se mogu povezati i ljudi, gradovi i države. Povezali smo Rust u Austriji i Palić u Srbiji. Povezali smo dvije kulture, dvije zajednice i mnogo dobrih ljudi. To je poruka da granice postoje na kartama, ali ne moraju postojati među ljudima.
Mnogi su bili dirnuti ovim događajem. Šta biste željeli da čitaoci ponesu iz ove priče?
Volio bih da zapamte da jedna kap vode sama po sebi nije velika. Ali kada iza nje stoje ljubav, poštovanje i vjera u čovjeka, ona postaje simbol koji govori više od hiljadu reči. Osobe sa Daun sindromom nisu željeli da pokažu svoju različitost. Željeli su da pokažu svoju ljudskost.
Na završnici biljnog festivala na Paliću posjetili ste i vinariju Zvonka Bogdana. Koje ste aktivnosti tamo imali?
Imali smo veliku vinarsku radionicu u vinariji Zvonke Bogdana gdje su ljudi sa Daun sindromom bili tretirani kao svi ostali ljudi učestvovali su u procesu proizvodnje, obilasku i degustaciji vina. Za nas je vinarija Zvonka Bogdana na Paliću bila inkluzivna vinarija, na ovaj način želim da skrenem pažnju da Down sindrom nije bolest nego je stanje koje osoba tokom svog života nosi, ali to stanje možemo rehabildovati i davati im pravo na šansu odnosno pravo na grešku.
Prvi Inclusiv Tea Fest Palić je završen, da li ste zadovoljni postignutim?
Cilj je postignut, socijalna živa inkluzija je pokazala svoj značaj kako za ljude sa DS tako za sve članove našeg društva. Tokom ovog festivala na Paliću osobe sa Daun sindromom imale su priliku da se iskažu kao ravnopravni članovi društva. Oni su pokazali da mogu sve što i ostali ljudi samo ako im se ukaže prilika odnosno pruži šansa i da pravo na grešku. Osobe sa Daun sindromom koje su boravile tokom ovog festivala na Paliću vratili su se kući lebdeći metar iznad zemlje. Ovih dana ljubav radost i sreća mogla se napipati, a pogotovo što su osobe sa DS odašiljale pozitivne emocije koje su se širile preko Palića. Napomenuo bih da se na Palićkom jezeru ne preporučuje kupanje, veliki procenat zelenoplavih algi kada odumiru stvaraju cijanidične bakterije koje su opasne po zdravlje. To se u Austriji u gradu Rust redovno čisti i održava, te njihovo jezero se preporučuje za kupanje. Iz tih razloga simbolično smo presuli vodu iz austrijskog jezera u Palićko jezero pa da vremenom i ono postane preporučljivo za sve kupače.
Kakve planove imate za dalje?
Poznato je da smo otvorili prvi u Evropi međunarodni institut za Daunov sindrom, ali nažalost zbog nefinansiranja nismo u mogućnosti da nastavimo realizaciju projekata, ali ne odustajemo. Dosta toga uspjeli smo istraživanjem doći do podatka da na 21 paru hromozoma kada se pojavljuje višak na 21 paru se nalaze upravo i struktura za mentalni razvoj i kognitivne metode i na tom istom 21 paru nastaje Alzheimerova bolest Postoji jako uska veza između ova dva sindroma, čim uspijemo prikupiti novčana sredstva nastavićemo sa intenzivnijim radom našeg instituta kome je glavna djelatnost stvaranje autonomije ljudi sa Daun sindromom.
Takođe kada uspijemo prikupiti novčana sredstva cilj nam je da za ovih prvih osam osoba sa koji sam počeo raditi koji su sada u životnoj dobi preko 30 godina, da za njih obezbedim stan na spratu u prizemlju da bude prodavnica u kojoj će raditi ovih osam osoba. ispod prodavnice u sutorinu da se nalazi pogon za preradu sušenje ljekovitog bilja, proizvodnja biljnih ulja, takođe i gdje će raditi ovih osam ljudi i time da im damo pravo na grešku pravo na šansu, pravo da zarađuju, pravo da ulaze u minus i tako da život imaju kao i svi ostali ljudi. Imali smo obećanja za ove projekte da dobijemo novčana sredstva ali nažalost još uvijek oni koji su obećali nisu ništa realizovali. Odustati nećemo, znamo da će i za ovo Gospod da nam pošalje ljude kako bi uspjeli u radu.
Bonus video
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.