Kaže ovo u intervjuu za Srpskainfo Ljubo Ninković, predsjednik Skupštine grada Banjaluka. I bez zadrške proziva gradonačelnika Draška Stanivukovića.
-On vodi vlast izvan zakona, pravilnika i poslovnika, a kada mu ne odgovaraju izvještaji o potrošnji novca, jednostavno napusti sjednicu i stvori opšti cirkus – kaže Ninković. Višednevne skupštinske sjednice vidi kao posljedicu „šarenih laža“ gradonačelnika i pokušaja da sakrije milionske dugove.
Poručuje da je problem vodovodna mreža, grijanje, krpljenje rupa, a da Stanivuković priča o fasadama. Poništeni tender za javnu rasvjetu od 35 miliona KM i naplata parkinga, po Ninkoviću, dodatno podgrijavaju nepovjerenje i pokazuju „nedomaćinsko poslovanje“ koje opterećuje gradski budžet i građane. Ali kaže da protiv gradonačelnika nema ništa lično.
-Ali način na koji vrši vlast je nešto što se ne uklapa ni u moj politički način, ni u zakone. Vratite se u okvire zakona i ja ću prvi pružiti ruku – kaže Ninković.
Teško se oteti utisku da vi i gradonačelnik Draško Stanivuković ne sarađujete lako u nekim situacijama. Kakvo je vaše mišljenje o Stanivukoviću kao gradonačelniku, ali i kao čovjeku?
Vjerujem da se stekao takav utisak poslije ovih nekoliko godina. Ali, da kažem da lično protiv Draška Stanivukovića nemam ništa. Ali način na koji on vrši vlast kao gradonačelnik, zajedno sa svojim saradnicima, je našto što se ne uklapa u moj politički način vršenja vlasti, jer je to najčešće izvan zakona, pravilnika poslovnika. I nešto što mi ne dozvoljava kao predsjedniku zakonodavnog organa u najvećem gradu Republike Srpske da povlađujem takvu vrstu ponašanja. Možda je to razlog zbog čega se nekad stiče i utisak da je to neka politička svađa. Samo je takva je situacija, ako imate dva politički jaka bloka koji na bazi očekivanja svojih birača treba da zastupaju interese u Skupštini, potpuno je normalno da dođete i u tu vrstu političkog skobljavanja.
Često se čini, vi ste s jedne strane, odnosno Skupština Grada Banjaluka, gradonačelnik s druge strane, pa se dešava da imamo Skupštine koje traju danima, protežu se sedmicama. Zašto je tako? Mora li tako?
Vrlo interesantno pitanje. Prvo smo bili u situaciji da pričamo da nema skupština, da se ne zasjeda, da smo neradnici, najčešće ja kao eksponent politike, ovakav je, onakav je. Ali zadnja sjednica ogolila je ovu situaciju. I u decembru sam zakazao sedmicu, u januaru, pa u februaru i već najavio martovsku. Spreman sam i za aprilsku, ali da ne pričamo dva mjeseca unaprijed. Najavio sam već i martovsku, što znači da hoću da pokažem da nije problem u odbornicima i u nama da radimo. Evo, mi u 2026. godini razgovaramo o potrošnji novca u 2024. Apsurdno i mimo zakona. Teško je da ne kažete gradonačelniku da smo o ovome trebali da razgovaramo prošle godine, da bi na bazi toga mogli da kreiramo budžet i da znamo gdje je potrošen novac. Na kraju krajeva, zakonska obaveza je da podnese izvještaj o radu, podnese konsolidovan izvještaj i da kaže građanima gdje je trošio taj novac. Kad krenete sa takvim stavom i već prekršite zakon, ne očekujete onda da u skupštini imate odbornike koji će aplaudirati i reći ’bravo, gradonačelniče. Svaka čast za sve ovo što radite’. Sve što on radi proteklih dana sa ovim šaranim lažama je način na koji on negdje pokušava da sakrije taj dug koji je napravljen. Oni su do kraja 2024. godine potrošili četiri redovna budžeta koji su u ukupnom zbiru 800 do 900 miliona KM. I na sve to, na dan 31.12.2024. godine napravili kratkoročnih obaveza u iznosu od 58,5 miliona. To nisu krediti, to je nešto što je potrošeno, a nije još plaćeno. I to samo za 2024. godinu. Po trendu koji je vidljiv, naša procjena je da će taj dug izaći na 70 miliona. Što je vrlo frepantna informacija, ako to se pokaže istinitom. A gradonačelnik je svjestan da kada dobijemo takvu vrstu izvještaja da će se povesti ozbiljna polemika na koju ni on ni njegovi saradnici nisu imali odgovor. I kad uđete u skupšinsku salu, gradnačelnik samo izađe i onda imamo ovaj kolaps koji imamo, slobodno mogu tako da ga nazovem. Jer, on sjedi u svom kabinetu i kad vidi da mi hoćemo da prekinemo sjednicu zato što ga nema, izađe u hol, namjesti svoje ljude koji snimaju telefonom i onda imamo opšti cirkus. A on vješto to radi, svaki put ga pohvalim. Govorim o marketingu. Prebaci to na skupštinu i kaže ’evo, neće odbornici da rade’. Zato imamo skupštine koje traju po nekoliko dana. Kad uđemo u salu, gradnačelnik izađe i imamo šta imamo ovih dana.
Na osnovu ovoga što ste rekli, možemo li se izvući zaključak da Banjaluka balansira na ivici financijskog kolapsa?
Apsolutno. Ono što je definitivno zaključno sa decembrom 2024. godine, to je skoro 60 miliona ne kredita, nego dugova koji su stvoreni, a nisu još plaćeni. Ako se obistini da sa 2025. godinom to iznosi preko 70 miliona KM neplaćenih obaveza, to nas uvodi u ozbiljan finansijski problem. Onda svi izvođači, pa i oni koji se bave isporukom komunalne usluge, mogu da kažu ’sačekajte, prvo nam platite ono što smo radili prije tri godine, pa ćemo tek onda ući u novi aranžman koji podrazumijeva izvršavanje usluga u ovoj 2026. godini’. To su ozbiljne stvari. Vidjeli ste da su i radnici vrtića morali da protestvuju zato što je očigledno da nedostatak novca ne može da pokrije potrebe svih radnika. Radnici u Gradskoj upravi se žale da je gradonačelnik, nakon što je potpisan kolektivni ugovor, smanjio cijenu rada koja je ranije bila 150 maraka, na 132 KM, a povećano im koeficijent. Kad iznivelišete te dvije stvari, radnici opet dobiju istu platu. Sve je to način da pokušaju da prevaziđu još koji mjesec zato što nedostaje novaca. Čuli ste i kako pokušava to da opravda da je početak godine, porezi se slabo pune, kasa se slabo puni i tako dalje. Sve je to pokazatelj da grad ulazi dublje i dublje u finansijsku krizu i bojim se da, ako se ne uključe republičke institucije kao regulatorni organi koji bi trebali da vode računa i koje mogu korektivno da djeluju na upravljanje grada, da će ovaj grad potonuti još više.
Što bi mogao da bude najgori scenarij?
Nedostatak novca, neizvršavanje tih obaveza, pa ćemo imati utuživanje od strane svih izvođača. Znam za nekoliko izvođača koji su tužili kako im ne bi zastarile usluge. To znači da određene usluge koje su izvršene prije tri godine još nisu platili. I samo to dokazuje da nedostatak novca postaje hronični problem u gradu. Zbog čega je to tako? Na šta to gradonačalnik troši? Mi smo i ovih dana pokušali da dobijemo informaciju. Zato vam kažem, najlakše je gradonačalniku bilo da izađe sa skupštine i da ne odgovara na ta pitanja. Pa je ostavio ovlaštenog potpisnika gospodina Aljetića, koji je poprilično drsko odgovarao i odbornicima. Nekima se i obraćao tako što je rekao ’ja ne znam vaše ime, pitali ste me to i to’. Ono što je izazvalo revolt kod odbornika je način na koji je odgovarao. Ponavljao je nekoliko istih rečenica, da li zato što ne zna kako da odgovori ili zato što mu je rečeno nemoj produbljivati, probaćemo nekako opravdati gdje su ti silni milioni potrošeni, ali se ti nemoj petljati u to. Vidjeli ste da je gradonačelnik najavljio mogućnost u tri godine 100 miliona kredita za koje skupština treba da zaduži građane. Kada to pogledate sa ovim stvorenim, a neplaćenim obavezama u kojima on govori, vidljivo je da je novac isključivo ono što mu je potrebno da mogu uopšte da funkcionišu. Dakle, nedomaćinsko poslovanje, trošenje na sve i svašta, na projekte koji su možda u ovom trenutku zaista neprioritetni, vjerovatno i povećavanje cijena svega što se izvodi u gradu.
Spomenuli ste konkurs za javnu rasvjetu težak 35 miliona. On je poništen. Imate li informacije zašto konkretno?
Nemam rješenje Kancelarije za žalbe. Ali ono što se moglo vidjeti iz tenderske dokumentacije je potpuno jasno šta je tu bio problem. Vi ste u startu, govorimo o gradonačelniku, postavili određene uslove koji su eliminatorni za domaće firme, tako što ste rekli u tenderu da firma mora da ima prihode preko 60 miliona u 3 godine. Koja je to firma u Banjaluci ili Srpskoj, ima prihod, ne promet, veći od 60 miliona? Pa određen broj radnika, kvalitet opreme i tako dalje. Samim tim vi ste isključili sve domaće firme. A na to sve, procjenjenu vrijednost tendera sa 13,2 miliona, koju smo dobili od Gradske uprave i raspravili o tome, podigli ste na 35 miliona KM. Ja sam otišao u jednu firmu u Banjaluci i zatražio predračun za jedno rasvjetno tijelo, baš ono koje je opisano u tenderu. I to je bilo nešto oko 200 KM za jedno rasvjetno tijelo. Lako je izračunati da je to ne više od tih 13 ili maksimalno 15 miliona KM. I ta razlika je stvorila situaciju nepovjerenja prema Gradskoj upravi i prema gradonačelniku. Ima tu još mnogo stvari, građevinskih projekata i radova za koji nemamo valjanu građevinsku dozvolu, jer nije urađeno u skladu sa regulacijnim planom. Trošenje novca na takve nezakonite projekte, bez izvještavanja prema Skupštini dodatno utiče na nepovjerenje. Zašto onda više nećemo da gradonačelniku na lijepe oči dajemo kredite? Zašto tražimo da banke moraju sad izvještavati i nas? Evo su razlozi zbog čega razgovaramo na takav način sa gradonačelnikom. On da se postavio ljudski, da je htio da razgovara o svim tim projektima i da je sav taj novac trošio zaista na ono što je trebalo, a ne da ih povećava kao tender za rasvetu, mi bi danas imali potpuno drugačiju situaciju.
Radnici Centra za predškolsko vaspitanje i i obrazovanje dobili su zatraženo povećanje. Prije toga je Grad nudio jedno, oni tražili drugo. Desio se sastanak i u roku 15 minuta dogovoreno je povećanje plata od 20%. Šta se dogodilo?
Svi odbornici bili su za to da radnici Centra za preškolsko vaspitanje i obrazovanje dobiju traženu platu. Kada pogledate da ljudi rade sa nepunih 1.400 KM, sa visokom stručnom spremom, a svi se kunemo da brinemo o najmlađim, da su nam djeca najbitnija, da moramo da pravimo vrtiće. Gradnačelnik je onda predložio ’ok, povećajte građanima cijenu vrtića, ja ću taj novac onda prusmjeriti na plate prema radnicima’. Onda smo riješili problem. Odbornici, kao i svaki put kad nas dovede u takvu situaciju, nemaju drugo osim da pristanu. Novac je ključni problem i način na koji se on troši nezakonito. Rekao sam gradonačelniku da je sramota da je petu godinu potrošio kao gradonačelnik, a nije ni jedan vrtić izgradio. Ono što je on zatekao prije pet godina ili onda kada je preuzeo taj mandat, to su bila dva ili tri vrtića koje je započeo prethodni gradonačelnik i administracija. On je došao na završen projekat da otvori, presječe vrpcu, otvori vrate i kaže ’evo, izvolite, imamo nove vrtiće’. To su vrtići u Vrbanji, Kuljanima, na Petrićevcu. Čak je i rekonstrukciju vrtića „Nataša 2“ koalicija insistirala, obezbjedili novac i krenuli u rekonstrukciju. To su stvari zbog kojih se pomalo ljutim na gradonačelnika u želji da samo ovaj grad što bolje funkcioneše. Obišli smo i pet lokacija koje su ponuđene za izgradnju pet novih vrtića sa sredstvima koje je pomogao predsjednik Republike Srpske. Međutim, oni nisu smatrali za dobro da pošalju projektnu dokumentaciju i da da povučemo taj novac. Kad imate sagovornika koji hoće nešto sa druge strane, onda se lako dogovoriti. Al’ kad neće, onda je džaba bilo šta.
Zašto još nemamo besplatan prevoz za sve građane? To je bilo nešto što ste vi obećavali?
Jeste, to smo mi prezentovali, izborili se i amadmanom obezbijedili novac. Ima tu još dva ili tri projekta koje smo godinama pokušavali da sa gradnačelnikom dogovorimo i na kraju nije htio da ispoštuje. To je besplatan javni prevoz za sve u Banjaluci, zatim izgradnja vrtića, izjednačavanje subvencija za roditelje čija djece idu u privatne i u javne vrtiće. Na kraju, to su desetine miliona koje je gradnačelnik potrošio, a neće da podnese izvještaj i da kaže gdje su ti novci. Uvažavajući penzionere i sve ljude koji su preko 65 godina, smatrali smo da je potpuno opravdano da đaci, studenti, radnici imaju isto tako besplatan prevoz. Ljudi su me pitali kada će to da da bude. Na kraju, gradnačelnik nije htio da pristane uopšte na to, jer ipak je olovka izvršenja budžeta u njegovim rukama. A onda kada ga pitamo, kada pokušamo da razgovaramo s njim o tim stvarima, on se prosto izgubi iz skupštine i neće da priča.
Što je po vama trenutno gorući problem u Banjaluci i što to treba riješiti?
U ovom trenutku mislim da ne mogu da izvojim nijedan kao prioritetan, jer problemi su na sve strane. Počevši od vodovoda, isporuke vode, vidjeli ste da je grijanje opet postalo ozbiljan problem. Da li je do Eko toplane, do toplovodne mreže u koji se nije uložila nijedna marka od kako je gradonačelnik Draško Stanivuković na čelu grada. Imamo problem sa higijenom grada, sa čišćenjem, imamo problem sa krpljenjem rupa i to onih koje su godinama unazad bile podrazumijevane da se poslije zime zakrpe. Mnogo je problema kojima se ne bavi ni gradonačelnik, niti Gradska uprava i onda to samo prebacuju na Skupštinu grada, na odbornike. Važno je da građani znaju, mi kada usvojimo budžet grada i kada definišemo projekte unutar samog budžeta, mi ostavimo gradonačelniku i Gradskoj upravi kao izvršnom organu da završavaju te potrebe koje smo definisali u samom budžetu. Ne možemo se mi svaki dan baviti tim poslom šta radi gradonačelnik, jer bi onda značilo da mi preuzimamo njegovu ulogu što nije ni u skladu sa zakonom, a niti je to naša obaveza. Ali razumijem i gradonačelnika u ovom trenutku. On nije samo gradonačelnik, on je i predsjednik tog pokreta i PDP, mora da obilazi i drugi opštinske i gradske odbore. Često ga vidimo da je van Banjaluke, da je na putu, da je na sastancima s ambasadorima itd. Uvjeren sam da građani Banjaluke nisu glasali da bude to nego da rješava probleme sa kojima se suočavaju. I moram da kaže, ni jednu godinu Skupština grada nije ostavila grad bez budžeta. Dakle, kad god su dostavili akt, mi smo pustili nacrt u javnu raspravu, usvojili sa amandmanima, a sam budžet i izvršenje je na gradonačenlniku i Gradskoj upravi. Grad nije dječja igra. Morate dnevno da se bavite tekućim problemima i onim koji vam iskoče. „Vodovod“ ima preko 400 otvorenih kvarova. Na dva kilometra od centra grada, neki dan informacija da je pukla kanalizaciona cijev, izlivaju se fekalije, a gradonačelnik priča o nekim fasadama, šarenim lažama i svemu drugom. Potrebno je da se vrati u realnost, da se prihvati posla, zasuče rukave. Da bude ovdje u Banjaluci i zajedno sa nama rješava probleme.
Kad bi to moglo da profunkcioniše, odnosno kad bi Skupština grada i gradonačelnik mogli biti na istom nivou?
Vrlo jednostavan odgovor. Onog trenutka kad uđe u zakonsko poslovanje, kad izberemo načelnike odjeljenja u skladu sa zakonom i kad budemo u mogućnosti da ti ljudi budu odgovorni za svoj posao. Mi imamo ljude koji su ovlašteni potpisnici, koji se u smislu zakona o lokalnoj samopravi nigdje ne pominju. Oni se pominju kao ovlašteni potpisnici za provođenje upravnog postupka. Ali ne za vođenje odjeljenja, ne za upravljanje radnim smjenama ljudi. Te stvari ne mogu da rade ovlašteni potpisnici. I u tom slučaju oni ne nose nikakvu odgovornost. I vidjeli ste koliko ih je u prethodnih pet godina promijenjeno. Neko ne želi da radi kako gradonačelnik Stanivuković hoće u roku tri mjeseca bude zamijenjen, jer tu dolazi onda do sukoba struke i potreba koje su u glavi gradonačelnika. A oni su najčešće van zakonite. Pa onda imate ovu situaciju s parkingom. On je sam prouzrokovao tu situaciju, jer je objavio to nekad u nekom službenom glasniku i pored upozorenja da to nije njegova nadležnost. Onda je Ustavni sud to srušio i rekao ti akti nisu u skladu sa pozitivnim propisima i ustavom Republike Srpske i evo danas imamo ovu situaciju sa parkinzima. Da sumiram, gradonačelnik prvo treba da se vrati u okvire zakona, zakonskog poslovanja, da poštuje ono što mu je propisano kao njegova nadležnosti i mi bi vrlo jednostavno mogli da funkcionišemo. To vam garantujem.
A trebamo li plaćati parking?
Ja vam mogu reći da je trenutno nelegalna naplata parkinga. Dakle, jednostavno je pitanje, ali je težak odgovor. Zašto? Zato što ne bih želio da kažem građanima nemojte plaćati parking. Onda se sukobljavaju sa ljudima koji vrše naplatu, jer im je rečeno vi morate vršiti naplatu. Građani kažu ne treba da plaćamo, tako nam je rečeno. Ne bih želio da bilo ko ovo shvati kao poziv na neposlušnost građansku, jer nije mi cilj da grad ostane bez prihoda, ali mi je cilj da poslujemo u skladu sa zakonom i sa onim što je Ustavni sud rekao. A rekao je da odjeljenja ne mogu vršiti naplatu bilo kakve komunalne usluge. Jer to bi značilo onda da vodovod ne treba da postoji, da to može da radi odjeljenje za komunalne poslove. To znači onda da Eko toplane ne treba da postoje, da neko od odjeljenja to može da radi. Poslovati onako kako su zakoni propisali i siguran sam da bi mogli da se dogovorimo i da funkcioništujemo. Ali kad imate nekoga koje je zamislio svoj politički rad da prebija preko koljena i da preko noći smisli određene stvari koje, nekonsultujući zakon, dovodu grad u problem, onda nemate s kim tu razgovarati. Ja nisam takav, ja sam legalista, poštujem te stvari i bilo bi ružno s moje strane da kao predsjednik zakonodavnog organa opravdavam gradonačelniku sav taj nezakonit rad. Zato vam kažem, vratiti samo u okvire zakona i ja bi prvi pružio ruku.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.