Iako ovaj dan ne spada u najveće crkvene praznike, u narodu se zadržalo nekoliko tihih, ali jasnih običaja koji se i danas poštuju, posebno u porodicama koje drže do tradicije.
Riječ je o ranohrišćanskim stradalnicima koji su život izgubili zbog vjere, među kojima su bili prezviter Pamfil, đakon Valent, Pavle, kao i petorica braće, Ilija, Isaija, Jeremija, Samuil i Danilo. Njima su se pridružili i Porfirije, Selevkije, Teodul i Julijan, koji su stradali jer su pokazali poštovanje prema mučenicima.
Za razliku od velikih praznika, ovaj dan nema razvijene narodne običaje, ali se u crkvenom i narodnom kalendaru smatra danom smirenja. Vjeruje se da sutra ne treba započinjati velike poslove, niti donositi važne odluke na brzinu.
U mnogim krajevima Srbije zadržalo se pravilo da se dan provede mirno, bez rasprava i bez teških riječi, iz poštovanja prema stradanju svetitelja.
Nije običaj da se prave velika slavlja, već da se ode u crkvu, zapali svijeća i pomoli u tišini.
Ono što se najčešće pominje jeste uzdržavanje od sukoba. Vjeruje se da svaka izgovorena teška riječ na ovaj dan “duže ostaje”, odnosno da se lakše pretvara u trajan problem.
Zato se savjetuje da se, koliko god je moguće, izbjegnu rasprave u kući i da se dan završi u miru.
Šta je dozvoljeno, a šta se izbjegava
Nema strogih zabrana, ali se kroz tradiciju provlači nekoliko pravila koja se i danas prenose: ne započinju se novi poslovi bez potrebe, izbjegavaju se svađe i napet razgovor, dan je pogodan za povlačenje i ličnu refleksiju, odlazak u crkvu i paljenje svijeće smatra se posebno važnim.
Ovaj datum u kalendaru ne nosi spektakl, već podsjećanje. Na vjeru, na istrajnost i na to koliko tišina ponekad govori više od svega, piše Ona.rs.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.