UVOD U RAT OD KOGA ĆE SVIJET DA SE TRESE Analitičari potvrdili najcrnje slutnje o Iranu, niko nije spreman za ono što slijedi

Izraelski premijer Benjamin Netanjahu najavio je nastavak operacija “bez kompromisa”, dok Iranska revolucionarna garda tvrdi da je spremna za intenzivan rat koji bi mogao da traje najmanje šest mjeseci.

U jeku najveće eskalacije od početka sukoba, Modžtaba Hamnei, sin ubijenog ajatolaha Alija Hamneija, zvanično je imenovan za novog vrhovnog vođu Irana. Ova odluka dolazi posle višednevnih spekulacija i otvara pitanje kako će promjena na čelu države uticati na dalji tok rata, ali i na političku strukturu Irana.

O aktuelnim dešavanjima i mogućim posljedicama sukoba govorili su gosti Blic televizije – Mirko Dautović, predavač međunarodnih odnosa na Američkom univerzitetu u Taškentu, i Tvrtko Jakovina, istoričar i profesor Filozofskog fakulteta u Zagrebu.

“Novi vrhovni vođa neće biti popustljiv”

Mirko Dautović smatra da novi vrhovni vođa vjerovatno neće pokazati popustljiv stav prema protivnicima Irana i da je realno očekivati nastavak oštrog odgovora na napade.

– Ja mislim da ipak da on neće biti popustljiv. Mislim da će nastaviti agresivni odgovor Irana na agresiju. Ka tome nekako navodi i njegovo iskustvo u iransko-iračkom ratu. On je učestvovao kao vojnik u jednom bataljonu Habib iz kojeg su mnogi budući lideri Islamske republike i potekli. Tako da ja bih to očekivao. S druge strane, možda je on zapravo sad istraumiran, možda će iskoristiti taj svoj kapital koji ima upravo u konzervativnim i tim strukturama sile da uspori ovaj rat, teško je predviditi – rekao je Dautović.

“SAD ne žele potpuni haos, to je u izraelskom interesu”

Na imenovanje novog iranskog vjerskog vođe brzo su reagovali i Vašington i Tel Aviv. Donald Tramp ocijenio je Modžtabu Hamneija kao politički slabog i neprihvatljivog, dok su iz Izraela stigle poruke da će progoniti svakoga ko pokuša da preuzme tu funkciju.

Profesor Tvrtko Jakovina smatra da takve reakcije nisu iznenađujuće u trenutku kada je sukob već prerastao u otvoreni rat. On ocjenjuje da bi novi iranski vođa mogao da nastupi još oštrije u javnim porukama i odgovorima nego njegov otac. Prema njegovim riječima, ključno iznenađenje za Zapad nije bilo samo imenovanje novog lidera, već činjenica da je Iran, uprkos snažnim udarima, uspio da očuva političku i vojnu strukturu države. Zapadni analitičari su očekivali moguće unutrašnje rasulo ili raspad hijerarhije vlasti, ali se to za sada nije dogodilo.

Jakovina ističe i da ni Sjedinjene Američke Države ni arapske zemlje nemaju interes za dugotrajan haos u regionu, jer bi raspad Irana mogao da pokrene niz novih konflikata, uključujući i moguće separatističke pokrete unutar zemlje.

– Mi imamo dvije strane koje žele da se ovaj rat završi rano. Ja mislim da Sjedinjene Američke Države ne žele beskrajno dugački sukob, da je to puno više u izraelskom interesu i da Sjedinjene Američke Države ne žele potpuni haos, kao što ni arapske zemlje ne žele haos koji bi mogao nastati sa raspadom Irana – kaže Jakovina.

Da li je cilj raspad Irana: “Odgovara im balkanizacija”

U analizi mogućih scenarija sve češće se pominje ideja destabilizacije i teritorijalnog raspada Irana. Mirko Dautović smatra da bi takav razvoj događaja mogao da odgovara određenim političkim krugovima u Izraelu, koji zagovaraju slabljenje velikih regionalnih sila kroz njihovu fragmentaciju. Izrael je taj kojem zapravo odgovara takozvana balkanizacija, odnosno raspad Irana na mnoštvo manjih zavađenih država i to je nešto na šta Izrael ide.

I upravo tog prvog dana kada su napali Teheran, Tramp je kasnije rekao kako su oni imali nekoliko kandidata koji bi mogli da zamene Alija Hameneija kao vrhovnog lidera, međutim ubijeni su svi u tom prvom danu napada. Ubili su svoje kandidate unutar režima koga su oni hteli da postave. Tramp je rekao ubijeni su, nije rekao mi smo ubili, nego – ubijeni su.

– Ja pretpostavljam zapravo da ih je Izrael ubio jer je upravo ciljao na to da ne postoji kandidat koji bi mogao da sklopi mir, već ideja je da se izazove taj perpetuelni rat. Dakle – otcepljenje Kurdistana u Iranu, Arapa u Huzistanu, Azera u južnom Azerbejdžanu, Turkmena, Baluča.

– Dakle, da se prosto Iran pocepa i da onda unutar samog tog persijskog dela koji bi ostao, dakle od Teherana do Širaza biste imali mnoštvo, recimo, fundamentalističkih, islamističkih, sekularnih, čak i nekih pseudomarksističkih grupacija koje bi se međusobno borile. Na taj način imate pocijepanu jednu od najvećih zemalja Bliskog istoka – kaže Dautović.

Sukob na Bliskom istoku se analizira i kroz globalni geopolitički okvir. Profesor Jakovina smatra da bi destabilizacija zemalja bogatih energentima mogla da ima direktne posledice po Kinu, koja je jedan od najvećih svetskih potrošača energije i važan partner Irana.

– Ukoliko je sve ovo što sada gledamo i s Venecuelom. i sa Iranom. i sa stiskanjem svih koji proizvode naftu, zapravo zato da bi se usporila ili potpuno onemogućila kineska industrija, Kina je 50% sve industrije sveta, onda svi ovi sukobi koje zadnjih nekoliko godina brojimo, od građanskog rata u Sudanu, koji je zapravo razorio tu zemlju, i južni Sudan koji je raspadnut iznutra, rata na rogu Afrike, ovih 14 zemalja koje su sada u ratu, Avganistan i Pakistan, Ukrajina, Rusija, intervenciju u Latinskoj Americi – sve kako bismo došli do glavnog suparnika.

– Onda, znate, ovi ratovi bi mogli biti uvod u jedan veliki rat. To bi bila jedna vrlo pesimistična, ali najkraća analiza ovoga gdje to sve zajedno ide. Svijet je izgubio multilateralne mehanizme i izgubio je glasove koji bi ovdje rekli – “stanite”.

– Možda sa Iranom to nije najjednostavnije zbog toga što je iranski režim bio malo popularan i iznutra i malo je bilo saveznika iranskog režima, ali sa udarom na carstvo kao što je bila Persija, odnosno Iran, ne možete imati lokalni rat. I to sada vidimo da nemamo lokalni rat. Zapravo smo tek na početku, ne znamo kako je stanje iznutra – rekao je Jakovina.

Kina i Amerika: Veliki sukob koji nas čeka

To je obrazložio i Dautović: Ja sam pesimista povodom budućih odnosa Sjedinjenih Američkih Država i Kine i bojim se da je to zapravo taj veliki sukob koji nas čeka, jer to je nešto što se zove Tukididova zamka, a to je da kada imate dvije zemlje – dakle imate hegemona i zemlju koja raste koja će uskoro da prestigne hegemona.

Dakle, u ovom slučaju hegemon su Sjedinjene Američke Države, a oni koji će ih prestići je Kina. Hegemon bi po svim racionalnim principima, a i po istoriji, vidimo po iskustvu, će napasti tu zemlju, izazivača, dok još nije previše dominantna, dakle, dokle god ima još mogućnosti da je pobedi. Tako da to je Tukididova zamka koju se Kinezi trude da izbjegnu time što su zapravo vrlo tihi, nemaju nikakve intervencije van neke svoje teritorije, uopšte se ne petljaju niti ništa signaliziraju da bi poslali svoje trupe – zaključio je Dautović, prenosi Blic.