Zato se, kad njihov četvoronožni prijatelj ugine, ljudi osjećaju i ponašaju kao da su izgubili člana porodice.
Dešava se i da mu podignu spomenik, u znak sjećanja na vrijeme koje su zajedno proveli, te da, bar na ovaj način, od zaborava sačuvaju uspomenu na svog ljubimca.
Jedan takav spomenik podignut je na Manjači, psu Rokiju, kao podsjetnik na ono što je svojim ljudskim prijateljima ovaj pas značio.
Pas Roki, oštenjen 15. marta 2000, poginuo 2. decembra 2009…
“Dok obroncima Manjače vjetar savija drveće i pravi huku, negdje u daljini čuje se tvoj glas, koji se više nikad neće približiti. Počivaj u miru, stari prijatelju. Žale te lovci grupe 1-L.U. Manjača“, napisano je na spomeniku.
I jedan lovac iz Vogošće je prije par godina podigao je spomenik svom uginulom prijatelju.
Naime, strastveni lovac Nijaz Emkić napravio je spomenik svom psu Lisi, koji ga je napustio nakon zajedničkih 13 godina.
Nakon što su godinama bili nerazdvojni, i u lovu, ali i u svakodnevnom druženju i igri, Liso je teško obolio i uginuo.
“Liso – kralju moj, napustio si me nakon 13,5 godina, hvala ti za sve te godine provedene sa tobom”, poručio je Nijaz na svom Fejsbuk profilu.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.