Stari običaji i vjerovanja našeg naroda jasno kažu: roditeljska kletva ili teška riječ izrečena u bijesu najteži je teret koji dijete može da ponese.
Svi mi u afektu kažemo svašta, ali naši stari su vjerovali da majčina riječ ima specifičnu težinu koja može da prati dijete do groba.
Nije džabe nastala izreka „što majka blagoslovi, to Bog usliši“, ali važi i obrnuto.
Šta su stari Srbi smatrali najvećim grijehom?
U narodu se oduvijek znalo da se dijete ne smije proklinjati, čak ni u šali. Etnolozi bilježe da se majčina kletva smatrala „živom silom“ koja ne nestaje u vazduhu.
Vjerovalo se da svaka rečenica tipa „dabogda ti se vratilo“ ili „nesrećo jedna“ bukvalno siječe djetetovu sudbinu u korijenu.
To nije samo praznovjerje, već duboko uvriježeno mišljenje da majka svojom energijom direktno kroji put svom potomstvu.
Kada majka viče na dijete pred drugima, ona mu, prema predanju, skida duhovnu zaštitu.
Stariji su govorili da takvo dijete postaje podložno „zlim očima“ i neuspjehu u životu.
Zato se uvijek savjetovalo da se o djeci, čak i kad su najgora, pred svijetom govori samo najbolje.
Stari običaji i vjerovanja o riječima koje „zatvaraju kuću“
Postoje određene fraze koje su se u prošlosti smatrale fatalnim za dječiji napredak.
Najopasnije je bilo upoređivati dijete sa nekim ko je loše prošao u životu ili mu prizivati sudbinu nesrećnog pokojnika.
Ovi običaji i verovanja su služili kao neka vrsta narodne psihologije – da se roditelji nauče samokontroli.
Ako majka često ponavlja djetetu da je nesposobno, vjerovalo se da mu time „vezuje ruke“ za budućnost.
Čuveni etnolog Veselin Čajkanović pisao je da se riječ u našoj tradiciji smatra materijalnom i neuništivom.
Ona ostaje da lebdi nad glavom onoga kome je upućena, kao nevidljivi oblak koji donosi kišu ili sunce.
Razlika između vaspitanja i proklinjanja
Važno je da ne miješate strogo vaspitanje sa „zlim jezicima“ i uvredama.
Narodna tradicija ne brani disciplinu, ali strogo brani vrijeđanje ličnosti djeteta.
Vjerovalo se da majka koja proklinje dijete zapravo priziva nesreću na cijelu lozu, a ne samo na tog pojedinca.
To se smatralo grijehom koji se ispašta kroz generacije i koji se teško pere.
U mnogim selima u Srbiji i danas postoji običaj: ako majka opsuje dete, mora odmah da se prekrsti.
Takođe, verovalo se da treba pljunuti tri puta „u stranu“ da bi se zlo odbilo od kućnog praga.
Kako „oprati“ tešku riječ prema predanju?
Ako ste već pogriješili i izgovorili nešto što niste mislili, narodni lijek je brz i jednostavan.
Vjerovalo se da se loša riječ može neutralisati prije nego što Sunce zađe.
Dok dijete spava, majka treba da ga pomiluje i tiho mu izgovori blagoslov na uvo.
Vjerovalo se da majčina ljubav ima moć da izliječi svaku ranu nanesenu jezikom, ako je pokajanje iskreno.
Danas nam psiholozi kažu isto što i naše bake – riječi koje djetetu kažete dok je malo, postaju njegov unutrašnji glas kad odraste.
Zato, prije nego što planete, sjetite se da vaša riječ direktno gradi ili ruši njegov svijet.
Šta ako sam opsovala dijete u bijesu?
Narodno vjerovanje kaže da treba odmah da ga blagoslovite i u sebi izgovorite kratku molitvu kako biste poništili lošu energiju.
Da li majčina kletva stvarno „hvata“?
U tradiciji se vjeruje da su majčine riječi najjače jer je veza krvlju neraskidiva, pa se savjetuje ogroman oprez u afektu, prenosi Krstarica.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.