Od početka proizvodnje na nedavno otkrivenim priobalnim naftnim poljima 2019. godine, njena ekonomija se učetverostručila, što je najbrži rast na globalnom nivou. To se dogodilo uprkos mirnim cijenama nafte, koje su 2025. u prosjeku iznosile 69 dolara po barelu. Danas se cijene kreću oko 100 dolara po barelu.
Visoke cijene nafte su samo najnoviji u nizu povoljnih događaja za Gvajanu. U septembru je centristički predsjednik Irfan Ali ponovo izabran na izborima, čime je umirio investitore zabrinute zbog jačanja krajnje desnice. Dva mjeseca kasnije predstavio je ovu državu kao lidera u klimatskim politikama na konferenciji COP30 u Belemu u Brazilu, uz nejasno obećanje da će svoju naftu potrošiti na prilagođavanje klimatskim promjenama.
Guyana, with under 1m people, is a big winner from the #Iran war. Its economy quintupled since 2019 oil boom; could generate $33bn revenue this year at $100/barrel as output hits 940k bpd—75% above pre-war forecasts. #Oil #Guyana pic.twitter.com/vUIqTvPIum
— Musings (@StanleyEpstein) April 15, 2026
Zatim su u januaru američki vojnici, po nalogu američkog lidera Donalda Trampa, izvršili invaziju na Venecuelu i uhapsili tamošnjeg predsjednika Nikolasa Madura. Nakon što je, kako piše “Ekonomist”, agresivno preuzeo dio teritorije Gvajane, Madurov odlazak omogućio je nastavak istraživanja u ranije zabranjenim dijelovima bloka Stabruk, ogromnog nalazišta 200 kilometara u Atlantiku iz kojeg Gvajana crpi svoje ugljikovodonike (organska jedinjenja koja se nalaze u sirovoj nafti i prirodnom gasu). Neočekivani prihod već pristiže – rekao je Rafael Trotman, bivši ministar za prirodne resurse.
Vrtoglav rast prihoda od nafte
Prema jednoj procjeni, prihodi su porasli sa oko 370 miliona prije rata u Iranu na 623 miliona dolara sedmično. U želji da iskoriste trenutak, operateri bloka Stabruk – konzorcijum predvođen “Ekson mobajlom”, američkom naftnom kompanijom – žele da povećaju proizvodnju za 2,5 posto na 940.000 barela dnevno.
Ako u tome uspiju, i ako cijene ostanu iznad 100 dolara po barelu u 2026, naftna polja će ove godine donijeti Gvajani 33 milijarde dolara prihoda. Treba uzeti u obzir i to da dvije trećine gvajanske nafte ide u Evropu, koja plaća visoke premije za energente. Kada se doda i skromnih 10 dolara po barelu iznad tržišne cijene, “ratni bonus” Gvajane prelazi 90 posto.
Tu se ne završava priča, piše “Ekonomist”. Vlada trenutno dobija samo 14,5 posto vrijednosti svakog barela, dok konzorcijum uzima ostatak.
Međutim, rast cijena izazvan sukobom znači da će istorijski troškovi kompanija biti otplaćeni do kraja 2026. godine, godinu ranije nego što se očekivalo, kada će se povećati i vladin udio. Ako naftne kompanije ne prošire dalje proizvodnju, Gvajana bi počela da dobija 52 posto prihoda.
#HaceUnAño #15Abr 2025 ExxonMobil Guyana anuncia a llegada del buque "Guyana One", buque de producción, almacenamiento y descarga (FPSO) en aguas por delimitar entre Guyana y Venezuela. Este barco se une a las ilegales operaciones de los buques Destiny, Unity y Prosperity en el… pic.twitter.com/Wq7mVgWQZS
— Mi Mapa de Venezuela incluye nuestro Esequibo (@AntroCanal) April 15, 2026
Podstaknuti poremećajem u snabdijevanju, oni planiraju dodatna istraživanja i razvoj o trošku vlade. To će kratkoročno ograničiti prihode, ali bi u budućnosti moglo donijeti veće zarade.
Prihodi od nafte i ranije činili tri četvrtine BDP-a
Velike kompanije brzo reaguju. Svaki od četiri postojeća projekta konzorcijuma pokreće po jedan plutajući rezervoar za skladištenje i preradu, tzv. FPSO, vrijedan 2 milijarde dolara.
“Ekson mobajl” pokušava da ubrza dolazak petog FPSO-a, koji bi trebalo da počne proizvodnju u narednim mjesecima, godinu dana ranije od prvobitnog plana. Šesti FPSO je u izgradnji, a sedmi se ubrzano priprema, sa ciljem da uđe u proizvodnju 2028. godine, takođe godinu ranije.
U martu je kompanija podnijela planove za osmi projekat, prvi u Gvajani koji bi proizvodio prirodni gas, i najavila da će u roku od godinu dana podnijeti i zahtjev za deveti.
– Čak i prije rata, vlada je očekivala rekordne prihode od nafte od 2,8 milijardi dolara ove godine. Prihodi od fosilnih goriva činili su oko polovinu državnog budžeta 2025. godine, približno kao u Azerbejdžanu, dok je proizvodnja nafte činila tri četvrtine BDP-a, što je veći udio nego u Libiji. Ovaj cjenovni šok dodatno će produbiti tu zavisnost – smatra Radika Bansal iz konsultantske kuće “Rajstad enerdži”.
Dok profiti od nafte rastu, povećani troškovi energije pogađaju druge sektore. Vlada je odgovorila ukidanjem akcize na gorivo i oslanjanjem na državnog distributera “GuyOil” da ograniči rast cijena. Ipak, privatni operateri su podizali cijene, što je navelo Alija da apeluje na “ekonomski patriotizam”.
Paradoks izobilja
Ovo budi strah od “prokletstva resursa” (ili kako se drugačije naziva paradoks izobilja), fenomena u kojem procvat izvoza sirovina šteti ostatku ekonomije. Političari u Gvajani su toga svjesni i pokušavaju da ublaže posljedice.
Veliki dio ključne infrastrukture je već u izgradnji, uključujući auto-put ka Brazilu, ili završen, poput ogromnog mosta preko rijeke Demerare. I pored ogromnih ulaganja u puteve, škole i bolnice, vlada je, za sada, uspjela da drži pod kontrolom osnovnu inflaciju i fiskalni deficit, stoji u prošlogodišnjem izvještaju Međunarodnog monetarnog fonda (MMF).
Ipak, postoje jasni problemi:
– Troškovi hrane i stanovanja porasli su za 75 posto od 2021. godine
– Naftna industrija odvlači najkvalifikovaniju radnu snagu
– Odnosi vlade sa medijima postaju napeti
– Poplava naftnog novca podstakla je rasipanje, ako ne i klijentelizam
Takođe, sve je više kritika da koristi od naftnog buma ne dopiru do šireg stanovništva. Prema podacima Međuameričke razvojne banke, oko 58 posto od približno 800.000 stanovnika živi u siromaštvu, s manje od 6,85 dolara dnevno, dok 32 posto živi u krajnjem siromaštvu, s manje od 3,65 dolara dnevno.
Vodeći projekat dovođenja prirodnog gasa na kopno radi proizvodnje struje – koja bi zamijenila prljave termoelektrane na naftu – godinama kasni i šest puta je prekoračio budžet, dijelom zbog odluke da se postavi u područje koje politički podržava vladu, ali ima nepovoljne geološke uslove.
“Ekson mobajl” je odbio da izgradi drugi naftovod u tom, takođe politički “prijateljskom” području, dok ne bude dovoljno potražnje.
Vinston Džordan, bivši ministar finansija, smatra da bi suvereni fond Gvajane trebalo da sačuva trenutni neočekivani prihod i još mnogo toga. To bi pomoglo da se obuzda javna potrošnja. Ali kako visoke cijene nafte počinju da se odražavaju na državne prihode, iskušenje da se novac rasipa biće snažno.
Za dobro Gvajane, predsjednik Irfan Ali i njegovi saveznici moraju tome da se odupru, zaključuje “Ekonomist”, piše Blic.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.