Politika

PUT U NESTANAK Vlasti u Srpskoj „ZAROBLJENE“ u prošlosti i mitovima

Republika Srpska danas je, vjerovatno, najkonzervativnija zemlja u Evropi.

milorad dodik lider snsd - a
FOTO: SINIŠA PAŠALIĆ/RINGIER

Ovo za Srpskainfo tvrde politički analitičari i odlični poznavaoci prilika u Srpskoj i BiH.

Dok se građani većine zemalja Evropske unije otvoreno bore za bolji život srednjih slojeva, izlaze na trgove gradova u stotinama hiljada i dok su studenti Srbije pokazali svijetu kako se demokratski mogu izvršiti promjene, u Republici Srpskoj sve je učaureno i “pod ključem”.

To, kako navode sagovornici našeg portala, najbolje pokazuje nedavno održana konstitutivna sjednica Narodne skupštine Republike Srpske na kojoj je, primjera radi, Nedeljko Čubrilović, vječiti veteran političkih procesa u Srpskoj, dobio dovoljan broj glasova za fotelju u zakonodavnoj vlasti.

Šarada SNSD, sa namiještanjem „kupljenih papaka“, kako se navodi, prikazuje se kao veliki „patriotski čin“.

FOTO: SINIŠA PAŠALIĆ/RINGIER
FOTO: SINIŠA PAŠALIĆ/RINGIER

– Osvajanje povjerenja naroda, kupovinom papaka iz drugih političkih redova, bez obzira na to šta su ti isti „papci“ govorili u predizbornoj kampanji, predstavlja dokaz potpunog moralnog sunovrata političke scene u Republici Srpskoj – ističu sagovornici Srpskainfo.

Između ostalog, oni navode da u Srpskoj, kako tvrde, trenutno ne postoji „ni minimum uslova za promjenu autistične političke situacije“.

– Moje mišljenje je da Milorad Dodik vodi Republiku Srpsku u nestanak. Čini se da je Republika Srpska apsolutno posvećena Dodiku i da je to jedna privatna prćija u kojoj on gradi šta hoće, kako hoće i sa kime hoće – kaže za naš portal nekadašnji karijerni diplomata iz Beograda, Srećko Đukić.

Studentska pobuna u Srbiji, protesti mladih u Francuskoj i Italiji, socijalni nemiri u Španiji, Belgiji i mnogim drugim zemljama EU, tvrde naši sagovornici, predstavljaju jasan dokaz da je, trenutno, neoliberalno stanje u ekonomiji i socijalnim pitanjima EU postalo potpuno neodrživo.

Srećko Đukić
FOTO: INSAJDER VIDEO/YOUTUBE/SCREENSHOT

– Republika Srpska postala je skoro pa jedino društvo u EU gdje ne postoji bilo kakva pobuna protiv društvenih nepravdi, korupcije, nepotizma – kaže Đukić.

Sociolog Ivan Šijaković smatra da je u Republici Srpskoj teško doći do nekog velikog socijalnog bunta, kakvom svjedočimo u velikom broju evropskih zemalja.

– U Srpskoj već 20 i više godina imamo priču kako običnom narodu ne treba ništa osim borbe za srpska prava u BiH. „Imate pravo na slavu, da proslavljate Božić i Vaskrs, ostaje vam hrane poslije tih proslava, vozite automobile i pomirite se s tim“, jedna je od glavnih priča aktuelnih vlasti u Srpskoj – ističe Šijaković.

Pročitajte još

Prema njegovim riječima, skoro 80 odsto trenutnog stanovništva u Republici Srpskoj to je prihvatilo i zadovoljava se s tim, uz moto: „Dobro je, samo da ne bude gore“.

– Druga stvar je to što u Republici Srpskoj imate snažnu kontrolu nad svim centrima gdje bi otpor mogao da se pojavi, kao što su fakulteti, kulturni i umjetnički centri. Sve to je pod velikom kontrolom i pritiskom. Svaki slobodan čovjek je praćen, tako da bilo kakvo organizovanje i razgovor u smislu toga da treba nešto promijeniti bude u korijenu sasječeno – tvrdi Šijaković.

FOTO: BN TV/SCREENSHOT
FOTO: BN TV/SCREENSHOT

Medijska scena u Srpskoj, kako dodaje, takođe je „potpuno poklopljena“.

– Većina medija u Srpskoj zadužena je da govori kako je ovdje odlično stanje, kako ne može biti bolje, kako imamo vođu i vladara koji nam je donio slobodu, kako nam štiti Republiku Srpsku. Ovdje imamo jedno zarobljeno društvo u kojem je skoro nemoguć bilo kakav otpor i kritička misao – ističe Šijaković.

U Republici Srpskoj, tvrdi on, postoji slično društveno uređenje kao u Etiopiji ili Somaliji gdje jedan ili dva odsto stanovništa živi odlično, dok ostali „uživaju“ u bijedi.

– Ljudi se drže u pokornosti, ali to je sličan slučaj kao u mnogim drugim državama svijeta. U SAD imate 42 do 45 miliona ljudi koji ne zarađuju ni pet dolara dnevno, ali se oni zbog toga ne bune. To je jedno životarenje i snižavanje potreba. Prije 20 godina ljudi bi na takvo stanje reagovali pobunama, tražili bi nešto bolje, više, sadržajnije. Ispiranjem mozga i stalnim stvaranjem spoljnih i unutrašnjih neprijatelja ljudi u takvim društvima drže se u pokornosti – zaključuje Šijaković.