U objavi navodi da sjedi u svom urednom stanu u Štutgartu i da je tek vijest o smrti stare komšinice iz rodnog kraja pokrenula lavinu emocija i sjećanja. Kako kaže, nije stigla ni da se oprosti ni da zahvali ljudima koji su je čuvali dok je bila dijete, jer je uvijek žurila nazad ka “boljoj budućnosti”.
Emotivna ispovijest o gubicima i propuštenom vremenu
Autorka poruke opisuje da joj je Nemačka dala materijalnu sigurnost, ali i oduzela vrijeme sa porodicom. Ističe da su joj roditelji i bližnji sve stariji, a svaki odlazak i rastanak sve teži, uz strah da bi neki mogao biti i posljednji.
Navodi i da se, uprkos “uspješnom životu” u inostranstvu, često osjeća prazno, jer joj nedostaju mirisi, zvuci i svakodnevica iz rodnog mjesta, kao i osjećaj pripadnosti koji, kako kaže, ne može da se kupi.
Rasprava među iseljenicima
Objava je izazvala brojne reakcije u dijaspori – od snažnog razumevanja i empatije do oštrih kritika. Jedni su poručili da je reč o iskrenoj i bolnoj istini koju mnogi iseljenici osjećaju, dok drugi smatraju da je u pitanju lični izbor i da nostalgija ne bi trebalo da se pretvara u žaljenje, piše Dnevno.
Pojedini komentatori su isticali da život u inostranstvu donosi i prednosti poput finansijske stabilnosti i boljeg standarda, dok su drugi naglašavali da nijedan materijalni uspjeh ne može da nadoknadi izgubljeno vrijeme sa porodicom.
“Sve ima svoju cijenu”
U raspravi su se javili i iseljenici koji dijele slična osejćanja, navodeći da je život daleko od doma uvijek kompromis između sigurnosti i emotivne praznine. Drugi su, pak, poručili da svako bira svoj put i da se odluka o odlasku ne može naknadno dovoditi u pitanje.
Ispovijest je, međutim, otvorila širu temu o životu u dijaspori i cijeni koju mnogi plaćaju u potrazi za boljim životom, ali i o tome koliko se lako izgube oni najbliži trenuci koji se, kako mnogi ističu, ne mogu nadoknaditi.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.