Od istorijskog susreta sa kraljicom performansa u dvorani renesansnih majstora, do otvaranja Paviljona BiH i projekta „Domus Diasporica” koji je spojio Banjaluku, Prijedor i svjetski vrh umjetnosti.
Postoje pozivi koji se ne odbijaju. Kada je na email Sanje Jović stigao lični poziv tima Marine Abramović, znali smo da je pred nama trenutak koji nadilazi sve dosadašnje medijske okvire.
Pozivnica za „Razgovore sa mjerom” bila je propusnica za ulazak u samu srž nove ere svjetske umjetnosti.
Kraljica performansa odlučila je da otvori vrata tamo gdje su vijekovima vladali samo renesansni majstori.
Čuvena Galerija Akademije (Gallerie dell'Accademia), dom neprocjenjivih djela Ticijana i Veronezea, po prvi put u svojoj istoriji otvorila je kapije jednoj ženi – umjetnici performansa.
Kao jedini medijski predstavnici iz cijelog regiona, u najužem krugu svjetskih zvanica i kritičara iz Londona, Njujorka i Pariza, stajali smo pred živim dokazom da umjetnost više nije samo predmet na zidu – ona je živi organizam.
Marina je uradila nezamislivo: uklonila je sebe kao centar pažnje i to mjesto ustupila posjetiocima.
U dvoranama gdje je nekada vladala stroga tišina prošlosti, sada pulsira energija sadašnjosti, a svaki uzdah posjetioca postaje dio performansa kroz monumentalne instalacije sa kristalima.
Upravo tamo, u legendarnoj sali Ticijana, postavili smo Marini pitanje koje otkriva samu srž njene vječnosti – da li je ona mala djevojčica Marina ikada mogla da zamisli da će njena tišina postati dio vječnosti u gradu poput Venecije?
Odgovorila nam je emotivno, podsjećajući na teške početke sedamdesetih godina kada niko njen rad nije smatrao umjetnošću, i citirajući čuvenu Gandijevu izreku: „Prvo te ignorišu, onda ti se smiju, onda se bore protiv tebe, i na kraju pobijediš”.
Poručila je da nikada neće odustati, jer svako „ne” za nju znači samo motiv više da nastavi.
„Domus Diasporica” – Naš umjetnički identitet na globalnoj sceni
Iz energetske tišine Marine Abramović, ekipa „Razgovora sa mjerom” zakoračila je u istorijski prostor palate Malipijero (Palazzo Malipiero), na ulazu broj 3198. To je mjesto gdje je ove godine oživio projekat „Domus Diasporica” našeg umjetnika Mladena Bundala, kojim se Bosna i Hercegovina ponosno predstavlja na 61. Venecijanskom bijenalu.
Iako u svom DNK nosimo migracije i potrebu za kretanjem, tradicija ognjišta i topline doma ostaje sidro koje nas čuva. Projekat govori o domu koji je rasut po svijetu – o tome šta gubimo, a šta nosimo u srcu.
– Zaista je kod nas prisutan veliki ponos što smo već treći put priredili izložbu u Paviljonu BiH i što je naša ustanova imala priliku da bude organizator. Sa Mladenom Bundalom smo kreirali izložbu koja je sjajan odgovor na ovogodišnju temu Bijenala „U molskim ključevima“ – istakla je za naš portal dr Sarita Vujković, direktorica Muzeja savremene umjetnosti Republike Srpske, koja već deceniju drži ključeve našeg međunarodnog identiteta.
Umjetnik Mladen Bundalo i kustoskinja Isidora Živković proveli su nas kroz intimnu i suptilnu postavku – od neolitske vinčanske civilizacije koja je prva gradila kuće, preko rituala prolivanja vode za sreću naših baka, pa sve do autentičnih pasoša, izbjegličkih kartona i fotografija dnevnih soba naših ljudi u dijaspori. Kuhinja, miris pržene kafe i ukus zavičajne vode postali su spona koja povezuje našu dijasporu sa maticom.
Dok zidine Muzeja savremene umjetnosti u Banjoj Luci čekaju svoju veliku obnovu, naša umjetnost je pokazala hrabrost da stigne do samog vrha svjetske scene.
Kompletnu ekskluzivnu reportažu iz Venecije, intervju sa Marinom Abramović i priču o Paviljonu BiH pogledajte u video-prilogu iznad (ili na YouTube kanalu Srpskainfo)
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.