Paviljon izgleda kao kombinacija podvodnog zabavnog parka, postrojenja za prečišćavanje vode i sakralnog prostora. Sve zajedno, uz performere, odaje utisak podvodnog postapokaliptičnog svijeta.
Ko je Florentina Holzinger?
Holzinger je postala poznata po performansima nagog tijela i fizičkom riziku kojem se izlaže.
Za potrebe ovog projekta, na otvaranju naga performerka je visila unutar ogromnog zvona, a svojim tijelom pokretala uzbunu zbog klimatske katastrofe.
🔔Video from the Austrian Pavilion at the Venice Biennale:Artist Florentina Holzinger is seen hanging upside down inside a giant bronze bell, swinging back and forth and using her body to ring the bell.
This performance is part of a large-scale art installation themed around… pic.twitter.com/LYsIP3kGwe
— Pal Sahab (@realdharm) May 6, 2026
Ne podsjeća li vas to pomalo na neku sliku iz prošlosti? Društvene mreže postale su zatrpane kritikama ovog performansa, kako negativnim tako i pozitivnim.
Neki od komentara bili su da ih njen performans podsjeća na triptih Strašni sud iz radionice nizozemskog slikara Hijeronimusa Boša.
Triptih je nastao poslije 1486. godine i predstavlja jedan od osam sačuvanih triptiha iz Bošove radionice. Jedan od detalja na ovom triptihu koji posebno privlači pažnju jeste zvono, koje je takođe prisutno u projektu Holzinger na ovogodišnjem Bijenalu.
Suština ovog triptiha i austrijskog projekta zapravo je veoma slična, samo izražena u dva različita perioda. Dok Boš govori o religijskoj apokalipsi, Holzinger govori o savremenoj civilizacijskoj i ekološkoj apokalipsi.
Boš je podijelio triptih na raj, grijeh i pakao, dok paviljon Holzinger nema religijski sud, ali zato postoji pakao izražen kroz klimatske katastrofe, raspad prirode, tehnološki haos, eksploataciju tijela i gubitak granica između čovjeka i otpada.
Upravo zvono, koje je prisutno i kod Boša i kod Holzinger, ima istu ulogu da upozori na katastrofu. Boš je, u skladu sa srednjim vijekom, prikazao zvono kao simbol Strašnog suda i kazne za grijeh, dok je kod Holzinger zvono upozorenje na već započetu katastrofu i kaznu za uništavanje prirode i tijela.
Međutim, ono što povezuje oba umjetnika i njihova djela jeste nastojanje da prikažu kraj svijeta, gubitak ravnoteže i trenutak suočavanja sa posljedicama ljudskih postupaka.
Jedno je sigurno, umjetnost nas neprestano podsjeća na naše greške, dok mi i dalje iscrpljujemo prirodu i njene resurse kao da sutra ne postoji.
Gola žena visi sa bronzanog zvona
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.