(VIDEO) Odlazak legende koju je MOSTAR OBOŽAVAO: Preminuo pilot koji je izveo NEMOGUĆE - helikopterom proletio ispod Starog mosta

Prentović je ostao zapamćen kao jedini čovjek koji je izveo naizgled nemoguć poduhvat: let helikopterom ispod kamenog luka Starog mosta. Taj trenutak iz 1983. godine zabilježen je na fotografiji koja je obišla svijet.

Iako rođen na Zlatiboru, u selu Ljubiš, Prentovićeva sudbina neraskidivo se vezala za Mostar u proljeće 1969. godine. Tada je, kao dječak, na oglasnoj tabli osnovne škole ugledao konkurs za upis u Vojnu gimnaziju. Učenike Vazduhoplovne gimnazije “Maršal Tito” lokalno stanovništvo od milja je zvalo “šuškavcima”, a generacije tih mladića odrastale su uz kameni luk, fotografišući se s njim i šaljući te uspomene u pismima svojim najmilijima.

U jednom od svojih kasnijih intervjua, Prentović se s nostalgijom prisjetio tih dana.

​- Nema toga „šuškavca“ koji se nije ovjekovječio na fotografiji sa Starim. Nakon četverogodišnjeg druženja, rastajali smo se s njim kao s prijateljem i odlazili iz Mostara, tražeći krila na kojima ćemo se vinuti u visine. Mali broj je imao sreću vratiti se Starom s poraslim krilima i nastaviti prekinuto prijateljstvo. Ja sam bio te sreće. Vratio sam se i družili smo se intenzivno sve do 1991. godine – govorio je Prentović.

Njegova veza s gradom bila je toliko duboka da je do kraja života tvrdio kako bi, da nije bilo ratnih zbivanja, svoju penziju proveo upravo u Mostaru.

Sve je počelo jednog jesenskog dana 1983. godine, kada je Prentović, tada kapetan i iskusni pilot, dobio specifičan zadatak. Njegova jedinica trebala je da učestvuje u snimanju izuzetno popularnog francuskog televizijskog kviza “Lov na zakopano blago” (La Chasse aux Trésors). Produkcijska ekipa, predvođena urednikom Zabavnog programa TV Beograd Predragom Perišićem i harizmatičnim francuskim voditeljem Filipom de Dilvoom, stigla je u Mostar. Cilj je bio uživo, bez ponavljanja scena, voditi takmičare u francuskom studiju kroz potragu za “blagom” skrivenim na tri lokacije: kod Starog mosta, na vrelu Bune i u Počitelju. Prentović je bio zadužen za upravljanje helikopterom Aerospatiale Gazela.

Tokom planiranja, dinamični i avanturistički nastrojeni voditelj Filip nije imao ideju o prolasku ispod mosta. Pitao je Prentovića može li sletjeti negdje u blizini. U tom trenutku, pilotu se, kako je sam rekao, “otela” rečenica.​

– A zašto ne bismo prošli ispod mosta – upitao je.

Filip je bio zatečen.​

– Kako mislite ispod mosta? Čime? – pitao je, na šta mu je Prentović mirno odgovorio: “Pa helikopterom”.

Oduševljenje francuskog voditelja bilo je neizmjerno, ali odmah je uslijedilo pitanje je li to izvedivo. Prentović je potvrdio da tehnički jeste, ali je postojao jedan problem: takav let bio je strogo zabranjen Pravilom letenja. Bila je potrebna posebna dozvola Komande ratnog vazduhoplovstva. Prentović je, koristeći se malim lukavstvom, ideju predstavio svom komandiru kao Filipov zahtjev, a ne kao vlastitu zamisao. Komandantu se ideja svidjela.​

– Smatraš da možeš? I da je to sigurno – pitao je.​

– Smatram da mogu – odgovorio je Prentović.

Zahtjev je upućen višoj komandi, a odgovor je stigao brzo. Dozvola je odobrena, ali uz jedan uslov: prethodna proba bez putnika i kamera. Organizacija je bila munjevita.

Kasno poslijepodne istoga dana, dva helikoptera Gazela, jedan iza drugog, poletjela su prema Starom gradu. U njima su sjedili najviši oficiri garnizona uz Prentovića. Gotovo neprimjetno, prošli su uzvodno ispod kamenog luka, bez ikakvih problema. Prolazeći, Prentović je krajičkom oka primijetio Filipa kako ih posmatra i fotografiše sa obale. Proba je uspjela.

Uslijedili su i probni letovi do druge dvije lokacije. Let do Počitelja bio je posebno zahtjevan jer je Prentović morao letjeti ekstremno nisko i zaobilaznim putem preko Podveležja kako bi izbjegao snimanje vojnih aerodroma Ortiješ i Jasenica, što je bila izričita komanda. Filip, vješt u orijentaciji, brzo je shvatio o čemu se radi, ali je s osmijehom prihvatio “pravila igre”.

Osvanuo je vedar i sunčan dan snimanja. Prentović je poletio s Veležovog stadiona s helikopterom kojem su, na Filipov zahtjev, skinuta lijeva vrata radi bržeg ulaska i izlaska. Dok su kružili iznad Mostara, čekajući uputstva takmičara iz Francuske, snimatelj je bilježio predivne panorame grada, uključujući i neke od, pokazaće se, posljednjih snimaka Saborne crkve Svete Trojice prije njenog uništenja. Uskoro je stigla “naredba” iz studija: pravac Stari grad. Most i okolne ulice bili su krcati ljudima. Vijest o nesvakidašnjem događaju proširila se gradom, a mostarski “ikari”, legendarni skakači, jedan po jedan su skakali u zelenu Neretvu.

Tada je Filip iznenadio Prentovića pitanjem na čistom hrvatskom: “Možete li sletjeti”. Pilot je potvrdio i odlučio da prođe ispod mosta nizvodno. Kako su se približavali luku, Filipova početna panika pretvorila se u oduševljeno vikanje.​

– Prolazim ispod Starog mosta strepeći samo da mi se neki od skakača ne „zabode“ u rotor. Zalebdim iznad Neretve i spustim se na kameni plato na njenoj obali – prisjećao se Prentović.

Filip i ekipa brzo su iskočili i otrčali prema Krivoj ćupriji, gdje je bilo skriveno prvo “blago”. Dok se potraga odvijala, Prentović je čekao u helikopteru. Prilikom povratka i polijetanja, dok se vertikalno uspinjao iznad mosta, nastala je ona čuvena crno-bijela fotografija koja će kasnije postati simbol 107. helikopterskog puka i koju je Prentović dobio na poklon od komandanta kada je zauvijek napuštao Mostar.

Vojna karijera Srećka Prentovića, osim po legendarnom letu, bila je obilježena i profesionalizmom i čašću, pogotovo u turbulentnim vremenima raspada Jugoslavije. Nakon službe u Mostaru kao nastavnik letenja, karijera ga je vodila u Banjaluku, gdje je postao komandant 111. helikopterskog puka. Nema nikakvih javnih ni istorijskih zapisa koji bi ukazivali na to da je Prentović lično učestvovao u borbenim operacijama JNA u Hrvatskoj tokom 1991. godine.

Helikopterske jedinice JNA stacionirane u Bosni i Hercegovini, poput njegove, u tom su razdoblju primarno korištene za izviđanje, prevoz ljudstva, snabdijevanje kasarni u okruženju te evakuaciju ranjenika, a ne za direktna ofenzivna djelovanja. Kada su se snage JNA u maju 1992. povlačile iz doline Neretve, Prentović je sa svojom eskadrilom uspješno prebacio ljudstvo i helikoptere iz Mostara u Banjaluku. Ključan trenutak dogodio se nedugo zatim.

Kada je rasformiranjem JNA formirana Vojska Republike Srpske (VRS), pukovnik Prentović nije ostao u toj vojsci niti se uključio u rat u BiH. Kao oficir koji je ostao vjeran saveznoj strukturi, prešao je na teritoriju Srbije, gdje je nastavio karijeru u Ratnom vazduhoplovstvu Vojske Jugoslavije. U penziju je otišao na vlastiti zahtjev 2000. godine, u 45. godini, i vratio se u rodni kraj. Tamo se posvetio očuvanju antifašističke baštine, organizujući obnovu zapuštenih partizanskih spomenika.

Nakon uspješno obavljenog snimanja, Prentović i Filip de Dilvo rastali su se kao prijatelji. Francuz mu je, uz pomoć prevodioca, odao veliko priznanje.

– Letio sam s mnogo pilota helikoptera u svijetu. Budite ponosni, što se mene tiče, spadate u svjetski vrh – rekao mu je.

Nažalost, sudbina je za francuskog avanturistu imala tragičan kraj.

Filip de Dilvo je nestao pod nerazjašnjenim okolnostima 1985. godine tokom ekspedicije na rijeci Zair u Africi. Njegova smrt nikada nije potvrđena, a priče o utapanju, ubistvu ili čak kanibalizmu ostale su dio legende.

Srećko Prentović je godinama pokušavao doći do snimka emisije, bezuspješno. Tek nakon 2000. godine, snimak se pojavio na internetu, lošeg kvaliteta, ali dovoljan da oživi sjećanje, piše express.24sata.hr.

Bonus video