Njena energična numera “Bangaranga” potpuno je zaludjela sve, pa čak i Novaka Đokovića i njegovu kćerku Taru.
Dari je ekipa Blica poželjela dobrodošlicu na bugarskom jeziku što ju je oduševilo, ali su razgovor nastavili na engleskom. Ona priznaje da je prvi put u Srbji.
– Prvi put sam. Ovo je ludo jer je to četiri sata vožnje, a meni je ovo prvi put. Došla sam juče u dva, tako da ne znam ništa. Uradila sam šminku jutros i došla ovde, tako da mislim da ću poslije ovoga imati malo vremena. Možda da odem negdje da jedem, rekla je Dara prije večerašnjeg nastupa pa su je poslali da proba ćevape i još neke srpske đakonije.
– Jesu li ćevapi restoran ili jelo?, pitala je i sve nasmijala.
– Ne jedem puno mesa, ali pričaćemo o tome i o restoranima kasnije.
Razgovor su nakon priče o hrani nastavili u smjeru njene pobjede na Evroviziji, zanimalo ih je da li osjeća pritisak zbog tog uspjeha.
– To zavisi od toga da li si spremna za uspjeh. Znaš, bila sam jako zainteresovana za učenje neuronauke kako bih mogla da shvatim kako moj mozak funkcioniše i šta se dešava u određenim situacijama. A mi kao umetnici, nakon što siđemo sa scene, pokupimo svu tu energiju od publike. Moraš da znaš kako da upravljaš tom energijom jer je ima mnogo. Ponekad ti je, znaš, potreban jedan dan ili šest sati samo da bi se ohladila, opustila. Nakon nastupa, nakon adrenalina, ne mogu odmah da odem u krevet. Bukvalno niko iz mog tima ne može odmah u krevet, jer ti treba bar četiri sata da se spustiš i opustiš zbog te ogromne energije. A zamisli sad da pobediš na Evroviziji, a ne znaš kako da se nosiš sa tim, a to je baš, baš mnogo energije. Ja sam pronašla načine na koje mogu da upravljam tim i da upravljam tom energijom. Sećam se, prošle godine sam bila predgrupa Robiju Vilijamsu u Bugarskoj i posle toga sam odmah otišla u kamp za pisanje pesama. Osećala sam se tako otupelo, kao da mi je sistem pregoreo od tog iskustva. Mislim, bila sam jako uzbuđena. Ali sledećeg dana, zbog toga što nivo dopamina jako skače dok si na sceni, a čim siđeš sa nje on pada, moraš da znaš kako da to kontrolišeš da ne bi zapala u stanje otupelosti. A moj ključ je to što sam počela svaki dan da pišem dnevnik i da govorim na čemu sam zahvalna. To radim svaki dan. Probudim se i u fazonu sam: zahvalna sam na suncu, zahvalna sam Bogu, zahvalna sam na svojim prijateljima i porodici, na našem zdravlju i na svemu što se dešava oko nas.
“Mislim da neću odustati dok ne uđem u top 10 Bilbordovih”
Nakon Evrovizije Dara je završila u svim medijima u svijetu, Bilbordovoj top listi…
-To je ogromna stvar za umjetnika. Skakala sam po kauču. Skakala sam po kauču valjda pet minuta, jer sam tada bila mentor u „The Voice”-u i bila sam sa kolegama. Rekla sam: „Hajde da otvorimo šampanjac, hajde da slavimo!”. Svi smo vrištali, bukvalno su svi vrištali. Bilo je potpuno ludo. To jeste čudo, ali mislim da neću odustati dok ne uđem u top 10 Bilbordovih. Tako da sam bila u fazonu: „Ovo je tako dobro, čekaću do devetog mesta jer je devet moj broj”.
Na konstataciju da je otvorila vrata za internacionalnu karijeru, kaže:
– Želim da razvalim ta vrata.
Pitali su je kako izgleda i ko je ona zapravo kada siđe sa scene.
– Ista sam. Imam jako puno energije i ulažem je u mnoge stvari. Iskreno, ja sam jedna ‘boss ass bitch’. Mislim, moram da upravljam mnogim stvarima i kao umjetnik s vremena na vreme moram da komuniciram sa sobom kao osobom, vodim te teške razgovore. Ponekad umjetnik u meni traži previše, pa moram da reagujem i kažem:
– Kujo, ohladi malo i ostavi malo prostora da Dina dođe do izražaja, da bude supruga, i znaš, da bude samo kćerka ili samo sestra.
U videu pogledajte kako se odvijao nastavak intervjua.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.