Marija otišla na more i vratila se u kolicima: Jedan trenutak promijenio joj je život

 Njen životni put odveo ju je na sjever Evrope, u Norvešku, gdje je, nakon usavršavanja i učenja jezika, dobila posao u struci. Međutim, samo jedan trenutak nepažnje vozača tokom putovanja u Tunisu, zauvijek je promijenio njen život i odredio njenu sudbinu.

Marija je otišla na more, a kući se vratila u kolicima

Sve se dogodilo tokom neplaniranog ljetovanja na koje je Marija otišla sa suprugom, neposredno prije preseljenja u Norvešku. Trećeg dana odmora, na povratku sa izleta, vozač terenskog vozila u kojem su se nalazili naglo je skrenuo kako bi izbjegao sudar sa drugim automobilom na magistralnom putu.

– Prilikom prevrtanja vozila zadobila sam tešku povredu vrata, odnosno trećeg i četvrtog vratnog pršljena, kao i presjek kičmene moždine, koja kontroliše gotovo sve vitalne funkcije u tijelu – od disanja i rada crijeva, pa sve do pokreta ekstremiteta – prisjeća se Marija najtežeg trenutka u svom životu.

Dodaje da su prognoze u tom trenutku bile izuzetno loše i da se doslovno borila za život dok je bila priključena na vještačku ventilaciju.

“Nisam bila svjesna posljedica”

U bolnici u Tunisu, gde je provela mjesec i po dana, uz Mariju su danonoćno bili suprug Ivan, koji je i sam u nesreći zadobio prelom ruke i njen otac. Zbog šoka kroz koji je prolazila, u početku nije mogla da sagleda prave razmjere onoga što joj se dogodilo.

– Bila sam svjesna da smo doživjeli nesreću, ali nisam bila svjesna njenih posljedica – objašnjava Marija.

Iako joj je suprug postepeno saopštavao da neće moći da pomjera ni ruke ni noge i da će morati da bude priključena na aparate, bilo joj je teško da povjeruje u takav ishod, prenosi Žena Blic.

– Mislila sam da je sve to privremeno. Uopšte nisam shvatala da je riječ o trajnom invaliditetu. Nije mi bilo nimalo lako da to prihvatim i mislim da sam tek nekoliko mjeseci nakon nesreće počela da postajem svjesna cijele situacije – prisjetila se Marija.

Trenutak kada se ugao gledanja promijenio

Nakon što je specijalnim letom prebačena na Vojnomedicinsku akademiju u Beogradu, usljedili su višemjesečno liječenje i dugotrajne rehabilitacije u banjama. Tada je započela i njena najteža borba – ona psihička. Osjećaj bespomoćnosti često ju je pratio, a svijet koji je do tada poznavala srušio se u samo jednom trenutku.

– Život se potpuno promijeni, bukvalno naglavačke, kao da vam je neko izmakao tepih pod nogama. U trenutku izgubite osjećaj ženstvenosti, ali i dio svog identiteta – opisuje Marija taj izuzetno težak period, dodajući da je tokom mnogih besanih noći razmišljala o neizvjesnoj budućnosti.

Ipak, prelomni trenutak u njenom oporavku dogodio se kada je donijela važnu unutrašnju odluku.

– Shvatila sam da ne mogu da promijenim svoje stanje, ali mogu da promijenim način na koji ga doživljavam. Kada sam to prihvatila, odlučila sam da sebi olakšam život, ali i ljudima koji su sve vrijeme ostali uz mene – kaže Marija.

Moć bezuslovne ljubavi i osjećaj korisnosti

Najveći oslonac i vjetar u leđa tokom cijelog procesa bili su njen suprug Ivan i otac. Dok je otac preuzeo prilagođavanje porodične kuće kako bi bila funkcionalna za život u invalidskim kolicima, Ivan je istraživao i nabavljao specijalizovane softvere i neophodnu opremu koja bi Mariji omogućila što veću samostalnost.

Vremenom je pronašla način da ponovo bude radno aktivna i da doprinosi svojim radom. Zahvaljujući tehnologiji i softveru za prepoznavanje glasa, vratila se poslu prevođenja.

– Počela sam da se bavim prevođenjem uz pomoć softvera za glas i mislim da mi je to skrenulo misli i vratilo osjećaj korisnosti. Psihički mi je bilo mnogo lakše, jer sam ponovo doprinosila i nisam imala osjećaj da u potpunosti zavisim od drugih – naglašava Marija.

Uprkos svemu što je prošla, nikada nije odustala od svojih interesovanja. Slobodno vrijeme provodi slušajući muziku, gledajući putopisne sadržaje, čitajući knjige i proširujući kolekciju lutaka, koja joj predstavlja poseban hobi i izvor zadovoljstva.

Iscrpljujući troškovi i nesalomivi duh

Iako joj je potrebna njega i pomoć 24 sata dnevno, Marija ne dozvoljava da je to spriječi da vodi ispunjen život. Od grada ima podršku u vidu ličnog asistenta, ali ona pokriva samo dio stvarnih potreba, pa troškove dodatne njege i svakodnevne logistike porodica snosi sama.

– Snalazimo se tako što suprug radi i drugi posao, tata pomaže, a i ja se uključim kad god mogu, pa uradim neki prevod. Tada se osjećam korisno – objašnjava Marija, ističući koliko je zahtjevno obezbediti fizioterapeute, lijekove i neophodnu medicinsku opremu.

Uprkos svim izazovima, svake godine sa osmijehom planira logistički zahtjevna putovanja na more u Grčku, Hrvatsku ili Sloveniju, pokazujući da volja često pronalazi put i kada okolnosti djeluju nepremostivo.

Put do prihvatanja novog života bio je dug i ispunjen brojnim preprekama, ali je iz njega izašla snažnija nego ikada.

– Trebalo mi je, hajde da kažem, godinu dana da prihvatim svoje stanje, ali mi je, na primjer, pune tri godine trebalo da se odvažim da ponovo siđem u grad među ljude – iskreno priznaje Marija.