MAJKA IH NIJE MOGLA NI UZETI U NARUČJE Rođene spojene, borile se za život, a danas su dvije vesele djevojčice, emotivna priča koja je obišla svijet

Ljekari su nedjeljama pripremali operaciju, prognoze su bile neizvijesne, a trenutak kada su Valentina i Kristina konačno razdvojene ostao je porodici zauvijek urezan u sjećanje. Sedam godina kasnije, Marija je za ONA.RS ispričala kako je izgledala njihova borba za život.

Pregledima je utvrđeno da su bliznakinje spojene u predijelu stomaka i da dijele dijelove jetre i crijeva.

Međutim, u tom trenutku još nije bilo moguće znati kako će se trudnoća završiti. Marija je, umjesto iščekivanja rođenja kakvom se svaka majka nada, morala da sluša procjene o tome kolike su šanse da njene bebe uopšte prežive.

Nekakvih 16% šanse je bilo da će obe preživeti na porođaju, a nekakvih možda 40-50% šanse da će obje preživjeti operaciju. Jako teško je bilo saznati da nosiš takvu djecu i da su jako male šanse da će obje preživjeti. Ali imali smo jako veliku nadu – kaže Marija eksluzivno za Ona.rs.

I upravo ta nada bila je ono za šta se porodica držala tokom čitave trudnoće.

Prvi susret tek poslije sedam dana

Valentina i Kristina rođene su carskim rezom u Zagrebu, u 33. nedjelji trudnoće. Marija ih nije vidjela odmah nakon porođaja. Kristina je dva puta reanimirana, dok je Valentina ubrzo dobila sepsu i teško se izborila sa komplikacijama.

Majka je prvi put svoje bebe vidjela tek poslije gotovo nedjelju dana. Bila je to slika koju, kako kaže, nikada neće zaboraviti.

– Ja sam njih vidjela nedjelju dana nakon toga kao dve male vekne hleba. Znači skupa su težile tri kile i nešto i bile su 41 centimetar dugačke. Sestra me je pitala da li ih hoću držati. Ja sam pitala je l’ ih smem držati tako male. Obe su stale onako u dlan – sjeća se.

Uprkos teškom početku, ljekari su procenili da postoji mogućnost da se bliznakinje razdvoje. Ali to je značilo još jednu, ogromnu neizvijesnost – operaciju kakva do tada u Hrvatskoj nije bila izvedena na taj način.

Operacija trajala 14 sati

Zahvat je pripreman nedjeljama. Ljekari su morali da osmisle način na koji će razdvojiti zajedničke organe, a potom i rekonstruišu delove tela devojčica. Marija i porodica nisu mogli da budu uz njih tokom operacije. Vest su čekali kod kuće, uz telefonske pozive iz bolnice.

– Mi smo ostali kod kuće. Ja sam onda još uvijek svoje mlijeko nosila njima. Zvali smo na svakih sat, sat i po do dva. Isto tako su i oni nas povratno zvali, pa smo, hajmo reći, bili uključeni u tok operacije.

Operacija je trajala između 14 i 15 sati. Hirurzi su razdvojili jetru, tanko i debelo crijevo, a za pojedine delove zahvata bili su uključeni i specijalisti sa iskustvom u transplantaciji jetre.

Nešto pre 23 časa Mariji je stigao poziv da je operacija pri kraju. Ubrzo nakon toga porodica je krenula ka bolnici.

– Jako neobičan osjećaj bio je videti ih razdvojene. Svaka u svom krevetiću, svaka u svom inkubatoru. Scena je stvarno bila strašna. Žice, cevćice, kateteri, respirator. Ali onaj osjećaj sreće kad sam vidjela da su obe tu, da su obje žive… Neopisivo – priča Marija.

Ipak, lekari ni tada nisu mogli da obećaju da će sve biti u redu. Pred djevojčicama je bio dug oporavak.

Danas ih više ne gledaju kao „sijamske bliznakinje“

Poslije operacije Valentina i Kristina ostale su u bolnici sve do osmog meseca života. Njihova majka je u tom periodu gotovo svakodnevno putovala između Virovitice i Zagreba, želeći da bude uz njih koliko god je mogla.

Kasnije je usledio još jedan težak period, posebno za Valentinu, koja je zbog komplikacija sa crevima tokom jedne godine imala čak 16 operacija.

Danas su obe živahne, radoznale i, prema rečima njihove majke, ponašaju se kao i svaka druga deca. Redovno odlaze na kontrole, a na jesen ih čeka polazak u školu.

Marija kaže da u njihovom odrastanju ne želi da naglašava ono što ih razlikuje od druge djece.

– Ne pravimo razliku među njima, odgajamo ih da su normalna deca. Ali isto tako ih učimo da ti ožiljci nisu ništa strašno. Ti ožiljci su veliki i ostaće još dugo, dugo. Nešto su s čim će se morati naučiti da žive – ističe.

A kako danas izgleda život dvije djevojčice koje su na svet došle spojene, koje su prošle kroz operaciju od 15 sati i brojne kasnije komplikacije? I koliko su svesne svega što im se dogodilo pre nego što su uopšte zapamtile svoj prvi dan života?

Odgovore na ova, ali i mnoga druga pitanja Marija i njene kćerke dale su u intervjuu za Ona.rs, koji donosi njihovu priču iz mnogo ličnijeg ugla, prenosi Ona.