Odluku o tome hoće li stolicu u Briselu Island donijeti na referendumu 29. avgusta, a analitičari za “Blic” ukazuju da bi zeleno svjetlo Rejkjavika mogao da pokrene potpuno novu dinamiku proširenja.
Čak 13 godina je prošlo otkako je EU otvorila vrata za novu članicu. Od tada je proširenje bilo mrtvo slovo na papiru, sve dok rat u Ukrajini nije promijenio geopolitičku situaciju i naveo Brisel da smekša stav i pomisli da je sigurnije i bezbjednije da pod svoje okrilje prihvati Kijev i Zapadni Balkan.
Zvaničnici Brisela se hvale da je u posljednjih nekoliko mjeseci otvoren zavidan broj poglavlja, ali su se uprkos tom optimizmu u medijima pojavili navodi da se EU suočava sa nezgodnim trenutkom jer u isto vrijeme želi proširenje, ali ga se i plaši i ne zna kako da se nosi sa tim.
Francuska je najveći znak pitanja
Ta tvrdnja dio je teksta Juronjuza, u kojem se navodi da, “iako bi potpuno blokiranje pristupanja u fazi ratifikacije bilo bez presedana, ono ostaje realan rizik”.
Francuska je najveći znak pitanja. Pariz je 2005. godine uveo ustavni amandman kojim se zahtijeva da se svaki novi ugovor o pristupanju iznese na nacionalni referendum ili odobri većinom od tri petine na zajedničkoj sjednici parlamenta – navodi se u tekstu.
Takođe, navodi se da će Crna Gora ponovo biti test, i da bi ratifikacija njenog članstva mogla da se završi zajedno sa albanskom, u zavisnosti od tempa napretka Tirane, ili sa islandskom, u zavisnosti od ishoda referenduma.
Igor Novaković, viši saradnik ISAC fonda, za “Blic” kaže da je prilično saglasan sa ovim tvrdnjama.Prvi izazov je unutrašnji, odnosno da li će Crna Gora uspjeti da usvoji sve reforme do kraja godine (prije svega promjena Ustava). Ali, pitanje ratifikacije svakako ostaje uslovljeno dinamikom u Francuskoj. Međutim, ukoliko bi referendum na Islandu krajem avgusta bio uspješan, vjerujem da će se dinamika bitno promijeniti – napominje Novaković.
Island će 29. avgusta 2026. godine održati referendum na kojem će se građani izjašnjavati o tome da li žele da se ponovo otvore pregovori o članstvu zemlje u EU, koji su zaustavljeni 2013. godine.
Ukoliko referendum na Islandu prođe, dodaje on, to bi značilo da Podgorica i Island vjerovatno idu u paketu, i dodaje da je “to najbolja vijest za Podgoricu, pošto će se Island lako uklopiti”.
Pritom, osnovno pitanje zbog kog je Island prošli put odustao, a to je ribarstvo, sad nije relevantno, pošto je u međuvremenu Velika Britanija izašla iz Unije – napominje Novaković.
“Priča se u briselskim krugovima…”
Strahinja Subotić iz Centra za evropsku politiku za “Blic” otkriva da se u briselskim krugovima priča da je Island jako bitan za dinamiku proširenja.
Ako prođe, to je dobra vijest za Podgoricu jer to onda znači da obje zemlje idu u paketu. Ne očekujem da neko blokira Island, dok bi Crnu Goru možda mogla Hrvatska.
Ali, ako bi bile u paketu, to bi onda umanjilo mogućnost da Crna Gora bude vetirana, Hrvatska bi više rizikovala u tom slučaju – napominje Subotić.
Ideja da Crna Gora i Island uđu “u paketu” nije slučajna politička ideja. Za glasače u zapadnoj Evropi, proširenje na Zapadni Balkan nerijetko izaziva oprez i strah od uvoza regionalnih problema. Sa druge strane, Island je bogata, stabilna i uređena država bez regionalnih tenzija. Njegov ulazak u EU je za zapadne lidere politički “lak plijen” koji se jednostavno može opravdati domaćoj javnosti.
Ukoliko bi Brisel uspio da spoji ove dvije države u jedan talas proširenja, Crna Gora bi zapravo iskoristila pozitivan imidž Islanda kao svojevrsni štit pred onim državama članicama koje inače ne bi bile blagonaklone prema samostalnom ulasku još jedne balkanske države.
“Vjerovatno će požuriti sa tim”
Što se tiče Francuske, Subotić podsjeća da predsjednik države može da odluči da to pitanje stavi pred parlament i obezbijedi strogu većinu od tri petine poslanika i senatora, ili da raspiše referendum.
Građanima Francuke može da se predstavi da je Island važan za EU, pa da se u paketu pogura i Crna Gora. Vjerovatno će požuriti sa tim prije nego što postane opcija da Marin le Pen ili Žordan Bardela naslijede Emanuela Makrona – napominje Subotić.
Imajući u vidu trenutnu političku klimu u Francuskoj i sve veću popularnost desnice predvođene Marin le Pen i Žordanom Bardelom, održavanje referenduma o proširenju EU nosilo bi ogroman politički rizik za administraciju Emanuela Makrona.
Referendumi u Francuskoj se nerijetko pretvore u glasanje protiv aktuelnog predsjednika ili vladajuće politike. Ako se Briselu i Podgorici žuri, cilj je da se proces maksimalno ubrza i “progura” kroz francuski parlament prije nego što političke promjene u Parizu potpuno zatvore vrata za nove članice.
Šta kažu pravila
Proces pristupanja Evropskoj uniji završava se izradom i potpisivanjem Ugovora o pristupanju, koji stupa na snagu tek nakon što ga jednoglasno ratifikuju sve postojeće države članice EU i sama država pristupnica u skladu sa svojim ustavnim procedurama.
Proces ratifikacije se sastoji od:
Parlamentarne procedure: Potpisani ugovor ide na potvrđivanje (ratifikaciju) u parlamente svih država članica EU, kao i u parlament države koja pristupa
Saglasnosti Evropskog parlamenta: Prije ratifikacije, saglasnost na ugovor mora dati i Evropski parlament
Unutrašnjih uslova: Neke države članice, poput Francuske, moraju da organizuju referendum o proširenju, piše Blic.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.