Stanijina majka, Slavica Dobrojević, svojevremeno je otkrila kako je izgledala njena borba za opstanak kada je ostala sama sa dvoje male djece, bez krova nad glavom i bez ikakvih primanja.
„Nisam imala mogućnost da im pružim ni slatkiše ni igračke“
Slavica priznaje da joj je najteže padalo to što je gledala svoju djecu kako odrastaju u nemaštini, dok ona nije bila u mogućnosti da im obezbijedi ni najosnovnije stvari.
– Kada imaš lijep i normalan život, a u jednom danu izgubiš sve, naravno da je mnogo teško. Doživiš šok i ne znaš šta te je snašlo, uplašiš se života, a u tom trenutku nema nikoga da ti pomogne. Moja jedina misao tada bila je kako da spasim svoju djecu i ništa materijalno mi u tom trenutku nije bilo važno. Bio je to poduži period prave nemaštine. Bilo je trenutaka kada su mi djeca bila željna slatkiša, igračaka i svega onoga što prati jedno djetinjstvo, a nisam imala nikakvu mogućnost da im to pružim – prisjetila se Slavica.
Devet osnovnih škola i 13 gradova
Zbog teških životnih okolnosti porodica se neprestano selila iz mjesta u mjesto, pa je Stanija odmalena morala da mijenja sredine i iznova se bori za svoje mjesto među vršnjacima.
– Svaki stres ostavlja manje ili veće posljedice, a možete da zamislite kako je kada vam se život promijeni iz korijena. Tokom osnovne škole promijenila sam devet škola i gradova. Svaki put trebalo je upoznati novu sredinu, učitelje i djecu, a tu je bila i konstantna borba za svoje mjesto. Željela sam da dokažem da sam dobar đak, da steknem prijatelje, uklopim se i budem prihvaćena – objasnila je Slavica.
Porodica je jedan period provela u kolektivnom smještaju, zajedno s ljudima koji su prošli kroz sličnu sudbinu. Ipak, uz podršku rodbine, nakon nekoliko godina uspjeli su da stanu na noge.
– Meni kao ženi koja je ostala bez ičega, sama sa dvoje djece, bez krova nad glavom i bez ikakvih primanja, bilo je jako teško. Završili smo u kolektivnom smještaju, sa svim tim ljudima koji su doživjeli istu sudbinu. Međutim, kada smo nakon nekoliko godina pronašli mogućnost da se vidimo s familijom, život je krenuo u pozitivnijem pravcu. One su mi tada pružile veliku podršku da iškolujem djecu i da oni danas budu uspješni ljudi. Moj sin je veterinar, a Stanija diplomirani ekonomista. Moja najveća satisfakcija u životu jeste to što sam uspjela da svoju djecu izvedem na pravi put i što oni to danas poštuju i cijene. Sada oni mene čuvaju, paze i brinu o meni – ispričala je Slavica.
„Dvije godine nismo znali da li nam je otac živ“
O tragediji koja je zadesila njenu porodicu 1995. godine govorila je i sama Stanija tokom učešća u rijalitiju, kada je otkrila potresne detalje o nestanku i smrti svog oca, prenosi Blic.
– Ja sam rođena u Hrvatskoj, a 1995. godine sam u ratu izgubila oca. Poslije toga sam otišla u Banjaluku, a mijenjali smo dosta mjesta. Ruma je bila 13. mjesto u kojem smo se naselili. Dvije godine nismo znali šta je s mojim ocem, da li je živ ili nije. Moj teča bio je zarobljen u Splitu. Tetka je pokušavala da sazna nešto, jer su njih dvojica bili zajedno. Dolazili su razni ljudi s pričama da se utopio, da je pronašao ženu i djecu. Poslije dvije godine dobili smo informaciju s dokazima da je ubijen – otkrila je Stanija.
Danas je Stanija diplomirani ekonomista i rijaliti zvijezda, a njenoj majci Slavici najveća je nagrada to što su njena djeca izrasla u uspješne ljude koji brinu o njoj. Iza porodice koja danas živi drugačijim životom ostala su teška sjećanja na rat, gubitak i godine borbe za najosnovnije uslove za život.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.