Međutim, između statističkih pokazatelja i svakodnevnog života građana često zjapi ozbiljan jaz. Jer, nije isto koliko plata iznosi na papiru i koliko se od nje može kupiti, koliko novca preostane nakon plaćanja režija i osnovnih troškova i može li prosječna porodica dočekati kraj mjeseca bez pozajmica, minusa i odricanja.
Zato se Dodikova tvrdnja ne može provjeriti pukim sabiranjem procenata i nabrajanjem rekordnih iznosa. Ključno pitanje je koliko je taj ekonomski rast zaista poboljšao život građana, a koliko se dobro uklapa samo u statističke izvještaje.
– Imamo rast prerađivačke industrije, kao i direktnih prihoda od 10 odsto, ali i indirektnih poreza od šest odsto. Imamo realan rast primanja. U narednoj godini ići ćemo sa budžetom i rastom penzija od sedam do osam odsto odmah od Nove godine, kao i boračkog dodatka – naveo je Dodik, koji je najavio i da će bruto domaći proizvod dostići 20 milijardi KM.
A gdje je bolji životni standard, tu su, valjda, i automobili. Bar tako, po ko zna koji put, sugeriše Dodik, koji je kao jedan od dokaza da se u Srpskoj nikada nije živjelo bolje naveo i broj registrovanih četvorotočkaša.
-Imamo 407.000 domaćinstava, a 414.000 putničkih automobila – rekao je on.
Međutim, šta se krije iza ovih brojki i koliko one zaista govore o životnom standardu građana? Da li veće plate automatski znače i veću kupovnu moć, može li rast BDP pokazati kako živi prosječna porodica i ko zapravo osjeti plodove ekonomskog rasta? I na kraju, da li je broj automobila na ulicama zaista nešto s čim bismo se trebali hvaliti?
Siromaštvo
Ekonomista Svetlana Cenić poručila je da Dodik može govoriti o nikada boljem životu u Republici Srpskoj jer, kako ističe, on sam nikada nije bolje živio. Svakodnevica građana je, upozorava ona, potpuno drugačija.
– Šta se moglo kupiti nekada, a šta se može kupiti sada? Ko će vraćati kredite? Zašto opada broj zaposlenih u industriji? Ko će izdržavati taj šou-program? Ono što ističem, već milioniti put, jeste da on dekretom može povećati minimalac i plate u javnoj upravi. Ali dekretom ne može povećati produktivnost i izvoz, niti može odrediti koliko će ljudi biti zaposleno u industriji, kako će ona izgledati i kako će se odvijati proizvodnja – kaže Cenićeva.
Ona smatra da rast bruto domaćeg proizvoda i broj automobila ne mogu biti mjerilo stvarnog životnog standarda, posebno ako istovremeno opadaju zaposlenost u industriji, izvoz i industrijska proizvodnja. Upozorava i da se inflacija ne može posmatrati izolovano, te pita koliko građana zapravo živi u apsolutnom i relativnom siromaštvu.
– Broj automobila koje vam pominje, to ne govori ništa, to je odlika primitivnih društava iz zemalja u tranziciji koje se propinju na prste, pa će se prije kupovati ili voziti auto nego što će se jesti meso. Je li treba da me vide svi u automobilu, zaboga, koji mora da bude ovakav i onakav!? I to nije neka odlika standarda uopšte. Pogledajte kolike su gužve u Indiji, pa može li se reći da je u Indiji nema siromaštva i da se super živi – rekla je Cenićeva.
Nejednakost
Predrag Mlinarević, profesor na Ekonomskom fakultetu Univerziteta u Istočnom Sarajevu, ističe da rast plata i drugih primanja nije specifičnost Republike Srpske, već dio šireg ekonomskog i društvenog progresa koji je prisutan u zemljama regiona, ali i širom svijeta.
-Generalno, ako posmatramo sve zemlje regiona, ali i globalne trendove u Evropi i svijetu, teško je pronaći zemlju u kojoj se trenutno ne živi bolje nego ikad. Kada poredite plate i druga primanja, ona jesu najviša do sada, ali to je rezultat sveopšteg društvenog progresa i napretka. To nije izuzetak karakterističan za nas, već nešto što je zajedničko svim zemljama regiona. Često se u predizbornim kampanjama širom regiona ističe da su plate najviše ikada, pa se postavlja pitanje u kojoj zemlji one trenutno nisu na najvišem nivou. Ono što, međutim, u našem društvu često ostaje izvan domašaja statističkih pokazatelja jeste način na koji se taj dohodak raspoređuje, odnosno nejednakost u njegovoj raspodjeli – kaže Mlinarević.
On kaže da moramo da vidimo koliko ko u određenom trenutku zaista može sebi da priušti.
– Sa stanovišta agregatnih veličina djeluje da napredujemo, ali bi mnogo više pažnje trebalo posvetiti tome kako je taj rast raspoređen i da li je svako u istoj ili približno istoj mjeri osjetio njegove plodove. S druge strane, moramo da se zapitamo možemo li napredovati brže i bolje. Nesporno je da se napreduje, ali pitanje je imamo li mogućnosti da taj napredak dodatno ubrzamo i da njegove plodove približimo svima kojima je potrebno da im se životni standard poboljša. To je nešto što ostaje izvan statistike i ponekad dovodi do zabune, jer ljudi osjećaju određenu vrstu nepravde kada shvate da nisu poboljšali svoj životni standard jednako kao neki drugi, iako im je možda bolje nego ranije. Kada to uporedite s načinom na koji se poboljšava standard drugih i koliko se oni bogate, sasvim je razumljivo da se javljaju osjećaj nezadovoljstva i nepravde, što može biti veoma frustrirajuće – naglašava Mlinarević.
On naglašava da je, prilikom procjene životnog standarda, važno razdvojiti koliko je njegov rast rezultat domaćih ekonomskih politika i onoga što se radi u Republici Srpskoj, a koliko posljedica globalnih trendova koji utiču na rast primanja i u drugim zemljama. Prema njegovim riječima, ako se sličan proces odvija širom svijeta, onda se dio poboljšanja standarda ne može pripisati isključivo domaćim rezultatima, već i okolnostima na koje Republika Srpska nema direktan uticaj.
-Prvo, moramo da sagledamo koliko je poboljšanje našeg životnog standarda rezultat onoga što mi radimo, a koliko je posljedica globalnih trendova. Ako je sličan proces prisutan u cijelom svijetu, onda je riječ o nečemu na šta možda nismo direktno uticali, već smo jednostavno dio globalnog trenda koji utiče i na poboljšanje standarda kod nas. Drugo, moramo da vidimo šta smo mogli da uradimo kako bismo taj rast životnog standarda ubrzali, a nismo. Potrebno je napraviti jasnu razliku između onoga što smo postigli zahvaljujući sopstvenom sistemu upravljanja ekonomijom i onoga što je rezultat globalnih kretanja. Ako utvrdimo da je riječ prvenstveno o globalnom trendu i da samo koristimo njegove blagodeti, onda treba da se zapitamo zašto nismo uradili više kako bismo svoje potencijale iskoristili u još većoj mjeri i kvalitetnije upravljali ekonomijom – rekao je Mlinarević.
Broj automobila se, kaže on, često navodi kao jedan od pokazatelja rasta životnog standarda, jer se kroz njega nastoji ilustrovati koliko danas građani mogu sebi da priušte u odnosu na ranije generacije.
-Kada to posmatrate iz tog ugla, djeluje da je životni standard danas na višem nivou. Međutim, to je, prije svega, posljedica globalnih tehnoloških trendova. Ranijim generacijama automobil je bio veoma skup, a sama proizvodnja bila je znatno skuplja, zbog čega je za njegovu kupovinu bilo potrebno izdvojiti veliku sumu novca. Često je to značilo višegodišnju štednju, odnosno izdvajanje velikog broja ličnih dohodaka za kupovinu novog ili polovnog automobila. Usljed globalnog napretka, povećanja obima proizvodnje i produktivnosti, kao i smanjenja troškova proizvodnje, došli smo u situaciju da prosječan automobil danas možete kupiti za iznos od jedne prosječne plate ili čak za jednu i po minimalnu platu, a da pritom dobijete vozilo koje može da posluži i zadovolji određene potrebe – rekao je Mlinarević, naglašavajući da to nije nužno rezultat činjenice da smo postali ekstremno bogati, već činjenice da je tehnološki napredak doveo do pojeftinjenja proizvoda, pa ih ljudi, u odnosu na svoja primanja, danas lakše mogu priuštiti.
-Sličnu paralelu možemo napraviti i s mobilnim telefonima. Ranije generacije nisu ih imale, dok ih danas gotovo svi posjedujemo. Nekada je čak i fiksni telefon predstavljao veliki izdatak koji su sebi mogli priuštiti samo oni s dovoljno visokim primanjima, i to tamo gdje je infrastruktura bila razvijena. Dakle, određeni proizvodi postali su jeftiniji kao posljedica rasta produktivnosti i tehnološkog napretka. Zbog toga ih ljudi danas mogu sebi priuštiti mnogo lakše nego ranije, kada je za njihovu kupovinu bilo potrebno izdvojiti znatno više novca i ostvariti velike uštede – rekao je Mlinarević.
Hoće li obećanja o boljem životu preživjeti sudar sa stvarnošću
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.