Svjetski dan prevremeno rođene djece, koji se od ove godine obilježava 15. novembra, posvećen je upravo ovim najmanjim, ali najhrabrijim borcima koji su na svijet došli prije navršene 37. nedjelje trudnoće, kao i njihovim roditeljima i medicinskim timovima koji danonoćno bdiju nad inkubatorima.
Među melenim herojima su i trojke porodice Đukić iz Požege. Marija i njen suprug Nebojša dugo godina su se borili da dobiju djecu, poslije pet godina ostala je u drugom stanju i to sa trojkama.
– Za mene najljepša moguća vijest koju sam mogla da čujem poslije pet godina braka jeste da sam ostala u drugom stanju, međutim nismo ni sanjali da će naš trud i borba biti višestruko nagrađeni u najljepšem mogućem obliku. Na prvom ultrazvuku su mi rekli da nosim blizance i našoj sreći nije bilo kraja. Mada ljekari su pomenuli da bi jedna beba mogla da ‘odustane’ jer su primjetili odrđenu sijenku – rekla je za Rinu Marija.
Imajući u vidu sve peripetije koje su ona i suprug prošli samo se nadala da će sve biti u redu. Nije ni pomislila da bi sljedeći ultrazvuk mogao još više da je iznenadi.
– Ljekari su me tada pitali: jesmo li ono rekli da su blizanci? E pa Marija, čekate trojke. Osjećaj ne može da opiše riječima. Međutim, poslije su mi rekli da će biti vrlo teško da sve bebe iznesem do kraja i savjetovali su me da jedan plod ‘sklonim’, ali to mi nije padalo na pamet. To je bio dar od Boga i bila sam spremna za to da se borim – kaže ova mlada majka.
“Nisam mogla odmah da ih uzmem u naručje”
Čitavu njenu trudnoću pratili su brojni pregledi, strepnja a onda i sam porođaj ju je iznenadio jer je došao ranije. Njene bebe prije nego su i udahnule, morale su da se bore.
– Bebe su rođene veoma sitne i morale su da prođu kroz mnoge teške trenutke. Nisam mogla odmah da ih uzmem u naručje. Prolazili smo kroz strah, bol i neizvjesnost, uz neprestane suze i molitve da djeca budu dobro. Danas, kada čujem tri čarobna glasa svoje djece, shvatam da mi se ostvarilo sve o čemu sam nekada maštala. Posebno emotivno je svaki kad kad idemo u Beograd na kontrolu i kada vidim prozor Tiršove. Vidim onaj prozor sa kog sam se gledajući u hram Svetog Save, molila svakog jutra da mi djeca budu dobro. Prozor sa kog sam bila uplašena, ali sam vjerovala u Boga i znala da će naši heroji uspjeti u svojoj bici – rekla je ona.
Tako da, danas dok ljubičasta svjetlost na gradskim trgovima i institucijama širom svijeta simbolično podsjeća na njihovu krhkost i izuzetnost, ovaj dan nas opominje da svaka deseta beba na planeti svoj život započinje u tišini intenzivne njege, gdje ljubav, dodir i savremena medicina zajedno grade put ka njihovom prvom sigurnom koraku van bolničkih zidova.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.