Tokom nekoliko milenijuma, na ušću Save u Dunav smjenjivale su se različite civilizacije, kulture i vojske, i svako je ostavio svoje tragove. A da li znate šta se nalazilo na mjestu današnjeg Doma Narodne skupštine? Odgovor je Batal džamija.
Danas je zgrada Narodne skupštine jedna od najljepših u prestonici Srbije, arhitektonski simbol Beograda. Međutim, kada biste se vratili neka dva vijeka u prošlost, umjesto skupštinskom domu divili biste se drugoj impozantnoj građevini. Batal džamija podignuta je 1585. po nalogu beogradskog nazora Ejnehan-bega, čije je ime i nosila do 1789. godine. U vrijeme Mehmeda IV, u 17. vijeku, smatrala se najvećom i najljepšom građevinom u Srbiji, bar kako su je vidjeli osmanlijski hroničari.
U napadu Austrijanaca na Beograd 1717. godine, koji je predvodio Eugen Savojski, džamija se nalazila na samoj liniji borbi i tada je prvi put oštećena. Naredne dvije decenije, dok su gradom vladali Austrijanci, objekat je bio pretvoren u skladište uniformi regimente princa Aleksandra Virtemberškog. Međutim, kada su se Turci ponovo vratili, uslijedilo je obnavljanje oštećenih džamija.
A onda je 1789. u borbama za Beograd Ejnehanova džamija ponovo stradala, a kako je mnogo gore prošla, prvi put se pominje kao Batal džamija (batal na turskom znači zapušten). Kasnije, tokom Prvog srpskog ustanka, Turci su iz nje pružali otpor ustanicima ušančenim na Tašmajdanu. Pobunjeni srpski narod rušio ju je i u Prvom i u Drugom ustanku, pa je na kraju pretvorena u stočnu pijacu.
Beogradski vezir Jusuf-paša imao je namjeru da popravi džamiju, međutim, knez Miloš Obrenović to nije dozvolio. Iako nije obnovljena, privlačila je pažnju putnika koji su prolazili kroz Beograd, pa ju je 1860. godine pomenuo i skicirao i jedan od najboljih poznavalaca jugoistočne Evrope tog doba, čuveni austrougarski putopisac Feliks Kanic.
Osmanlije su 1867. godine konačno otišle iz Srbije, simboličnom predajom ključeva u Kalemegdanskom parku, a stara Batal džamija je, po nalogu namesnika Milivoja Petrovića Blaznavca, sravnjena sa zemljom.
Prema raspoloživim crtežima Feliksa Kanica i Konstantina Jovanovića, može se zaključiti da je unutrašnja dekoracija bila bogata. Pri vrhu mihraba postojao je ukras u obliku stalaktita, dok su se iznad ovog otvora u zidu isticali lukovi od kamenih blokova. Veliki minaret stajao je na osmostranom postolju, a zdanje je bilo sagrađeno od tesanog kamena pješčara koji ima visok sadržaj kvarca. Visina do vrha kupole iznosila je 18 metara, a dužina spoljašnje strane oko 15 metara. Džamija je, piše Kanic, imala 20 prozora.
Ostaci zdanja, kao i tursko groblje oko nje, uklonjeni su 1878. godine.
Tajne starog Beograda
Na tom prostoru otkriveni su ostaci nekropole iz vremena Rimljana. Neki grobovi pronađeni su između Nušićeve i Vlajkovićeve ulice, Bulevara i Svetogorske, iza Skupštine između Kosovske i Majke Jevrosime, kao i dva sarkofaga na mjestu same Skupštine. U parku prema Vlajkovićevoj 2023. godine otkriven je i vodovod za koji se pretpostavlja da je ogranak, moguće do Tašmajdana, gdje se nalazio rudnik kamena, jer su Rimljani od tašmajdanskog pješčara pravili i utvrđenje i građevine. Pronađeno je i 14 grobova iz 3. i 4. vijeka.
Kamen temeljac za izgradnju monumentalnog zdanja Narodne skupštine položen je 27. avgusta 1907. godine u prisustvu kralja Petra I Karađorđevića, a po projektu arhitekte Jovana Ilkića. Njegov plan se u velikoj mjeri oslanjao na idejne nacrte Konstantina Jovanovića iz 1892. godine, navodi ŽenaBlic.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.