Društvo

POTRESNO SVJEDOČANSTVO Đorđo Kovačević iz Teslića u ratu IZGUBIO dva brata

Memorijalni centar Republike Srpske, u saradnji sa Boračkom organizacijom grada Teslić, započeo je snimanje porodičnih svjedočanstava na području Teslića.

POTRESNO SVJEDOČANSTVO Đorđo Kovačević iz Teslića u ratu IZGUBIO dva brata
FOTO: MEMORIJALNI CENTAR RS

Među prvim zabilježenim je svjedočanstvo Đorđa Kovačevića, koji je u Odbrambeno-otadžbinskom ratu izgubio dvojicu braće. Neda, za kojim je porodica tragala devet mjeseci, i Iliju, koji je poginuo 1995. godine na Vozućkom ratištu.

Đorđo Kovačević rođen je 1973. godine u Banji Vrućici. Odrastao je u porodici sa tri brata i tri sestre. Živjeli su skromno, djeca su odrastala i školovala se. Rat je prekinuo njihov porodični život i donio gubitke koji su obilježili sudbinu čitave porodice.

Najstariji brat Ilija bio je trinaest godina stariji od Đorđa. Radio je u Elektrodistribuciji, volio društvo i imao veliki krug prijatelja. Đorđo se i danas sjeća da njegovi drugovi dolaze na godišnjicu i obilaze njegov grob.

– Kada dođem na groblje na njegovu godišnjicu, vidim te njegove drugove. To mi samo govori koliko je bio čovjek. Bio je pomalo i boem, ali nije bio iskvaren – priča Đorđo.

Ipak, posebno blizak bio je sa bratom Nedom, šest godina starijim od njega. Nedo je završio stolarski zanat, pa je i Đorđo upisao istu školu, želeći da krene njegovim stopama. Neda opisuje kao čovjeka koji je brinuo o porodici i bio oslonac mlađima. Od njega je naučio i da igra šah.

– On mi je baš bio uzor i uz njega sam više odrastao. Upisao sam stolara samo zato što je on to završio. Više sam gledao u njega i pratio njega. Bio je možda i najozbiljniji od nas svih. Bio je posvećen majci, sestrama i nama. Mnogo je on više pazio na nas nego mi na njega – prisjeća se Đorđo.

Ratna dešavanja razdvojila su braću. Đorđo je vojni rok služio u Pribiniću kod Teslića. Na polaganje zakletve došao mu je brat Nedo. Bio je to njihov posljednji susret.

– I tad sam zadnji put vidio pokojnog brata Neda. I dan-danas mi je ta slika pred očima. Od tada više njega nikad nisam vidio živog – kaže Đorđo.

Nedo je bio tenkista. Nakon učešća u proboju „Koridora“, njegova jedinica upućena je u rejon oko Dervente, a potom kod Broda. Đorđo svjedoči da su tenkisti ostali na položajima nakon povlačenja pješadije, u vrijeme petnaestodnevnog primirja, te da je uslijedio napad u kojem je stradalo šest  pripadnika tenkovske grupe.

Pročitajte još

Njihovi posmrtni ostaci pronađeni su 1993. godine u masovnoj grobnici na gradskom groblju u Brodu, a tijela su bila izmučena i zamotana u bodljikavu žicu. Nakon DNK analize i potvrde identiteta, Nedo je sahranjen 8. maja. Iza njega je ostala kćerka koja u vrijeme očeve pogibije još nije bila rođena.

U vrijeme Nedinog stradanja, Ilija, najstariji brat, već je bio teško ranjen. Oporavak je trajao dugo, a nakon što je ponovo mogao da hoda, vratio se na ratište, jer nije želio da napusti saborce, svjedoči Đorđo.

– Sinoć sam bio u nekom društvu i sjedili smo, pričali. Prolazi jedan čovjek, a drugi kaže: „Vidi onog, dok ljudi ginu, on radi“. Ja sam onda odlučio, neću. Sutra će i za mene tako govoriti. Neću. Idem na liniju – prenio je Đorđo bratove riječi.

Kada je formirana 14. laka brigada, koja je upućivana na bihaćko, a potom na vozućko ratište, braća su se našla pred novim odlaskom na liniju. Đorđo je trebalo da ide, ali je Ilija rekao komandantu da će on otići na Vozuću, umjesto mlađeg brata. Iz Vozuće se vratila vijest – Ilija je poginuo.

– Došao je ujak da mi kaže. Kada sam ga vidio, pitao sam – ujače, je li poginuo Ilija ili je majka umrla – prića Đorđo.

On je tako ostao bez dvojice braće, u međuvremenu je preminula sestra, a njen muž nestao je nakon pada Vozuće 1995. godine. Majka stradalnika, Draginja, preminula je nedugo nakon pogibije njenih najrođenijih. Da se ne bi zaboravili oni koji su dali život za odbranu svoga naroda, važno je da pričamo o njima, kaže nam Đorđo koji je pozvao i druge da ostave trajno svjedočanstvo o svojim najmilijima.

Sa područja Teslića kroz Vojsku Republike Srpske prošlo je više od 11.500 boraca. Poginulo je 529 boraca, a hiljade je ranjeno.

Veliki broj pripadnika teslićke brigade stradao je 1995. godine na ozrenskom, odnosno vozućkom ratištu. Posmrtni ostaci petorice boraca do danas nisu pronađeni.