Iako je svojim djelom zaslužio mjesto među velikanima u Aleji zaslužnih građana, gdje počivaju mnoge njegove kolege, čuveni Smoki tamo nije sahranjen.
Po sopstvenoj želji, Ljubiša Samardžić je kremiran, a njegova urna je položena u porodičnu grobnicu na sasvim drugom dijelu groblja. Presudila je njegova emotivna odluka da zauvijek počiva pored svog sina jedinca, Dragana Gagija Samardžića, koji je rano preminuo.
Od zapuštene parcele do dostojanstvenog spomenika
Javnost je 2020. godine bila zatečena saznanjem da je vječna kuća omiljenog glumca bila potpuno prepuštena zubu vremena, zarasla u divlje rastinje i puzavice do te mjere da se nadgrobna ploča jedva nazirala.
Danas je slika potpuno drugačija: grobno mjesto je preuređeno novim pločama, kamenjem i vazama, te sada izgleda uredno i dostojanstveno. Ova promjena izazvala je snažne emocije među poštovaocima njegovog rada, koji ističu da je Samardžić to i zaslužio, uz poruku javnosti: – Ovakvu vječnu kuću treba da ima jedna takva glumačka veličina.
Put od rudarskog siromaštva do simbola domaće kinematografije
Životni put Ljubiše Samardžića bio je obilježen velikim odricanjima. Rođen je 19. novembra 1936. godine u Skoplju, a odrastao je u siromašnoj rudarskoj porodici u okolini Niške Banje. Već 1948. godine, kada je imao devet godina, ostao je bez oca Draga, koji je preminuo od posljedica teškog rada u rudniku „Jelašnica“.
Kako bi pomogao majci da prežive od minimalne porodične penzije, mladi Samardžić je tokom raspusta radio teške fizičke poslove – bio je portir i popravljao pisaće mašine. Nakon što je prvobitno upisao studije prava, prevagnula je ljubav prema umjetnosti, pa je upisao Akademiju za pozorište, film, radio i televiziju. Iz teškog siromaštva izrastao je u jednu od najvoljenijih ličnosti jugoslovenskog i srpskog filma, ostavivši iza sebe nezaboravne uloge poput Šurde, Boška s Petlovog brda i neponovljivog Smokija, prenosi Blic.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.