Tako se uveče, uoči Đurđevdana, neko od ukućana nakida zelenih grančica u najbližoj šumi i njima okiti vrata i prozore na kući i ostalim zgradama kao i na kapije. Ovo se čini da bi godina i dom bili berićetni i da, kako se govorilo “Bude zdravlja, ploda i roda u domu, polju, toru i oboru”.
Ponegde je običaj da ovo kićenje zelenilom vrše na sam Đurđevdan prije svitanja. Takođe, pletu se vjenčići od “đurđevskog cvijeća”: đurđevka, mlečike i drugog cvijeća, i njime se okite ulazna vrata na dvorištu i kući. Ti vijenci stoje iznad vrata čitavu godinu, do sljedećeg Đurđevdana.
Uoči Đurđevdana, domaćica spušta u posudu punu vode razno proljećno bilje, a onda odmah spušta: dren, pa za njim zdravac i na kraju grabež i crveno jaje, čuvarkuću koja je ostala od Vaskrsa; to se zatim stavi pod ružu u bašti da prenoći. Ujutru se svi redom umivaju ovom vodom:
-djeca da budu zdrava kao dren,
-djevojke – da se momci grabe oko njih,
-stariji – da budu zdravi,
-domaćin – da mu kuća bude dobro čuvana.
Na Đurđevdan ne valja dugo spavati, jer se vjeruje da će to donijeti glavobolju, a ako je neko ipak utonuo u san, onda na Markovdan treba da spava na istom mjestu.
(Blic žena)
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu