Razorni NATO projektil, kažu težak više od pola tone, bačen je tada. Direktno su pogođeni ulaz u stambeno-poslovnu zgradu kombinata “Raška”, prodavnica i mesara. U jednom trenu 11 Novopazaraca bukvalno je spaljeno, a još 20 ih je teže i lakše povrijđeno. Neki od njih su i danas invalidi, pišu Novosti.
“Sve je gorjelo i mirisalo na smrt”
Bio sam u pogođenoj prodavnici. Strahoviti potisak kroz izlog me je izbacio na ulicu, a ostao sam živ samo zahvaljujući sreći, jer sam se u trenutku eksplozije nalazio iza jednog stuba. Sve je gorjelo i mirisalo na smrt. Vidio sam oblak prašine i dimno-vatrenu pečurku i čuo jauke poznanika i prijatelja. Nažalost, za Raca Vranića, Dragana Simovića, dvogodišnjeg Marka Simića i njegovog oca Vladana, koji su takođe bili u istoj prodavnici, nije bilo spasa. Mladić Đorđe Pantović nastradao je u svojoj mesari, a neki su poginuli ili su ranjeni na ulici. Nikada neću zaboraviti te potresne slike – priča za Novosti Novopazarac Mićo Janković, koji se i danas pita zašto je NATO gađao narod na ulici i ubijao nedužne ljude i djecu.
Dejan Simić, brat pokojnog Vladana i stric malog Marka Simića, kaža da su otac i sin svratili u prodavnicu strica da nešto uzmu i da se sklone dok avioni ne prođu.
– Tu su, nažalost, i nastradali. Mali Marko ubijen je u očevom naručju, našli smo ih zagrljene. Bio je prelijepo dijete. Danas bi imao 22 godine i vjerovatno bi studirao i pripremao se za poziv ljekara, pravnika ili inženjera. On je jedna od najmlađih žrtva NATO. Kako vrijeme prolazi, sve nam je teže, a rane i dalje bole – priča Dejan Simić, brat pokojnog Vladana i stric malog Marka Simića.
“U blizini niije bilo ni vojske, ni vojnih ciljeva”
Rodoljub Biorac, iz naselja Kozarevo, tog dana izgubio je suprugu.
– Moja supruga Dragica bila je novinarka u TV Jedinstvo. Sudbina je htjela da nastrada samo pedesetak metara od radnog mjesta. Krenula je ranije kući, a kada su naišli avioni, sklonila se u ulaz direkto pogođene zgrade. Identifikovali smo je po džemperu i svesci sa receptima za kolače koju je nosila u torbi, sve ostalo bilo je ugljenisano… Morao sam da napustim posao da bih brinuo o kćerkama Nataši i Dragani i sinu Nikoli, koji se i danas, kao odrasli ljudi, često zapitaju zašto im je NATO ubio majku. U blizini nije bilo ni vojske ni vojnih ciljeva. Ni sam ne znam šta su htjeli da postignu zlikovci… Strašan zločin su počinili. Praštati moramo, ali zaboraviti ne smijemo – priča Rodoljub Biorac.
Teškom mukom porodice poginulih izborile su se da se na mjestu pogibije njihovih najmilijih podigne skromni spomenik.
Bilo je i onih koji su pokušavali da to spriječe. Svakog 31. maja, oko pola dva poslije podne, u vrijeme kada se dogodio zločin, pored spomenika se okupljaju rodbina, prijatelji, predstavnici grada, vojske i drugi, da zapale svijeće, polože vijence, puste pokoju suzu i odaju poštu nastradalima.
Tako će biti i danas, kada Novi Pazar obilježava dvije decenije od pogibije 11 svojih sugrađana.
Na spomeniku su ispisana imena 11 poginulih: Marka i Vladana Simića, Dragana Simovića, Dejana Miloševića, Marka Roglića, Raca Vranića, Dragice Biorac, Zvezdana Jajića, Đorđa Pantovića, Goluba Ratkovića i Miodraga Nikića.
Bilo je inicijativa da se na istom mjestu podigne veći spomenik i da jedno obdanište u Novom Pazaru nosi ime Marka Simića, ali je sve ostalo na inicijativama.
Novopazarski advokat Dragan Novović pokušao je da pred nemačkim sudom tuži NATO, ali je njegova tužba odbijena.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu