Banjaluka je spletom okolnosti postala grad ljudi različitog porijekla, različitih naglasaka (a bogami i pravopisa), različitog mentaliteta i običaja. I umjesto da je to izdiže kao primjer tolerancije i sinkretizma ona je postala simbol raskola i netrepeljivosti, pa se u posljednje vrijeme guši u nekoj otužnosti i frustraciji.
Tema za raskol ne manjka, a čak su i rapidnom porastu: starosjedeoci protiv raseljenih lica, pozicija protiv opozicije, ovi mediji protiv onih medija, nacionalisti protiv ovih koji to nisu, Pravda za Davida protiv čuvara MUP-a i drugih institucija RS, ekolozi protiv investitora, borci za životinje protiv lovaca, privatni sektor protiv javnog sektora i tako dalje do u nedogled. Svaka od ovih grupacija toliko ekstremno i isključivo štiti svoje i napada tuđe da je u gradu zavladala atmosfera prve linije na ratištu.
Banjaluci treba pomirenje. To pomirenje mora doći što prije i moramo ga iznjedriti kako znamo i umijemo. Izmireni i udruženi ćemo lakše Vrbasu vratiti zelenu boju umjesto crne, očistiti ulje iz zemlje, posaditi travu kraj betona, primiti kritiku kao korektivni dobronamjerni faktor, ne praviti od muve slona, cijeniti preduzetništvo, ubrzati administrativni aparat, prestati pričati o ratu i konačno shvatiti da su različitosti jedini način skidanja vizira s glave.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.