Banjaluka ima odličan geografski položaj, prirodne resurse, veliki broj radno sposobnog stanovništva, ali se, s druge strane, suočava sa velikim iseljavanjem ljudi u inostranstvo, neplanskim razvojem i slabim prilivom investicija.
Svi putevi nas vode u Banjaluku, nekoga iz potrebe, a nekoga iz razonode i radoznalosti. Banjaluka je administrativni, politički, kulturni i univerzitetski centar ili centar svih dešavanja u Srpskoj.
Volim Banjaluku, ljude, život u ovom gradu, kao i zelenilo. Pozvala bih i druge da dođu, jer sigurno imaju šta da vide.
Činjenica je da Banjaluka svakim danom dobija nove elemente u svom krajoliku i u punom smislu riječi postaje prava evropska metropola.
Banjaluku volim, ali ono što mi najviše nedostaje i što je nemoguće vratiti jesu ljudi koji su otišli iz ovog grada poslije rata i posljednjih godina.
Banjaluka je stvarno lijepo mjesto za život. Sviđa mi se jer je čista, zelena, grad je u posljednje vrijeme i lijepo izgrađen.
Nisam Banjalučanka, ali Banjaluka mi se toliko dopada kao grad da sam ostala ovdje da živim.
Šta će meni Verona kad u svom gradu imam Safikadu? Divnu ljubavnu priču koja je simbol ovog grada, grada okovanog najljepšim vrhovima Manjače i Kozare.
Budući da sam rođena i odrasla u Banjaluci, sjećam se da u mom detinjstvu nije bilo toliko kulturnih sadržaja, te igara prilagođenih djeci. Ono što mi se dopada u Banjaluci je organizovanje različitih kulturnih manifestacija i igara u kojima mogu da učestvuju i mladi i stari.
Banjaluka je već odavno postala grad koji se, izgledom i kulturom življenja, izdigao iznad balkanskog mentalizma i postao oličenje nekog evropskog grada u kojem raznolikosti predstavljaju način života, a ne kamen spoticanja.
Kao dijete iz Gamoča, koje je u Banjaluku došlo 1995. godine, moram priznati da sam, u najmanju ruku, čudno djelovao svojim vršnjacima. Oni su bili urbani, ja sam bio ruralan. Oni su govorili „lizalo“, ja „capalica“, oni „priglavci“, ja „terluci“. Dva svijeta i dve verzije istočnohercegovačkog dijalekta srpskog jezika… Jednostavno, ništa nije bilo isto. Razumije se, četvrt vijeka poslije ni ja nisam isti.
Banjaluka je oduvijek važila za čist, uredan, moderan i dinamičan grad, a promjene koje se dešavaju posljednjih godina su samo pozitivne.
Kao rođeni Banjalučanin, odrastao na rijeci Vrbas, najviše mi smeta odnos vlasti i građana prema rijeci koja nam je izvor života u gradu.
Prva asocijacija na Banjaluku je da je to grad mladih, sporta i zelenila. Iako neki misle da su to epiteti iz nekog prošlog vremena, ja se neću složiti. Za mene je ovo i dalje, i biće zauvijek, najljepši grad na svijetu, a svako od nas može i mora dati svoj doprinos da on bude još ljepši. Kad bi svako od nas, ako ništa drugo, bar pomeo ispred svojih vrata, zajedno bismo učinili mnogo.
Banjaluka je grad u kojem sam ostvario svoje prve korake, upoznao prvog drugara, prvu ljubav i sve ono najbolje i najljepše što jedan mladić može da uradi. Sa ljubavlju, poštovanjem i zahvalnošću prema mojoj Banjaluci odlučio sam joj posvetiti nekoliko rečenica.
U gradu treba postaviti više klupa i kanti za smeće, te posaditi nova stabla u nekim novim alejama. Banjaluka se ponosi epitetom grada zelenila, i to treba u budućnosti i da ostane.
Banjaluka ima daleko najbolji geografski položaj uzimajući u obzir čak i gradove u okruženju. Na tri sata vožnje od Sarajeva i Beograda i dva sata od Zagreba daje Banjaluci odličnu stratešku poziciju za saradnju i razvoj ekonomije.
Banjaluka ima najljepše aleje, koje dodatno ukrašavaju brojna dječija igrališta. Posebno to znači nama roditeljima. Pohvala za gradnju, ali treba ih bolje održavati, popravljati.
Iako Banjaluka nije moj rodni grad, ovdje živim više od 20 godina i prirasla mi je srcu, pa gdje god pođem rado joj se vratim.
U Banjaluci ima dosta mladosti i grad je jedno lijepo urbano mjesto. Ljudi su multikultularni; sviđa mi se što u Banjaluci možeš vidjeti ljude iz cijele bivše Jugoslavije i svi su nekako neopterećeni.