Izložbu čine 51 fotografija Lenjingrada 19411944. godine koje su snimili vojni korespondenti lenjingradskog odjeljenja TASS-a, Sovjetskog informativnog biroa, uredništava novina, te iz privatne kolekcije M. Ju. Karisalova. Fotografije su propraćene izvodima iz dnevnika i sjećanjima Lenjingrađana. Dio ove građe se čuva u kolekciji Državnog memorijalnog muzeja odbrane i blokade Lenjingrada.
Veliki broj danas poznatih fotografija iz perioda blokade Lenjingrada (08.09.1941–27.01.1944) snimili su vojni korespondenti, koji su radili po zadatku lenjingradskog odjeljenja TASS-a, Sovjetskog informativnog biroa i uredništava novina.
Kao što je formulisano u Pravilniku o radu vojnih koresponedenata, zadatak fotografa bio je da prikažu „…ljude fronta ‒ vojnike i komandante Crvene armije (Ratne mornarice), koji su posjedovali borbenu opremu i poznavali vojnu taktiku, njihovu inicijativu, ratnu procjenu i lukavost u borbi protiv neprijatelja, njihovu mržnju prema njemačko-fašističkim zavojevačima, izdržljivost, požrtvovanost i disciplinu u itvršavanju naredbi komandanata …“.
U opkoljenom Lenjingradu morala se obratiti pažnja na „život grada-fronta“, izdržljivost i herojstvo njegovih čuvara i stanovnika. Tako se već za vrijeme rata počela formirati „službena istorija“ blokade kao herojske stranice u istrotiji Drugog svjetskog rata, gdje je jedinstveni nalet sovjetskih vojnika i gradskog stanovništva, rukovođen Komunističkom partijom, doveo do velike pobjede.
Ljudska dimenzija događaja nije uzeta u obzir. Sačuvano je malo prizora iz svakodnevnog života blokiranog Lenjingrada. Gotovo da nema fotografija koje su snimili stanovnici grada: amatersko fotografisanje na ulicama grada, bez posebne dozvole, bilo je zabranjeno, a bez vodosnabdijevanja, električne energije i grijanja gotovo da nije bilo moguće fotografisati. U rijetkim slučajevima možemo vidjeti tek male otiske fotografija, zalijepljene na stranicama dnevnika.
Autori izložbe Danil Granjin i Aljes Adamovič prisjećaju se kako su pripremajući „Knjigu blokade“ pregledali stotine fotografija, vidjeli mnogo dokumentarnih svjedočanstava.
-Puste kuće otvorenih prozora; snimke ljudi koji čiste ulice od ruševina, odreda radnika koji marširaju, kola sa hljebom i automobila na Putu života. Međutim, ove snimke ne prenose onaj užas kakav su autori knjige osjetili dok su slušali uspomene ljudi koji su preživjeli blokadu-napisali su Granjin i Adamovič
Upravo zbog toga, fotografije koje će biti predstavljene na izložbi prate tesktovi iz dnevnika i uspomena stanovnika Lenjingrada. Fotografija i dokument su dva izvora, koji dopunjavaju jedan drugog. Fotografije 1941–1944. godine i pisani izvori dopunjavajući jedni druge postaju najvažniji svjedoci podviga i tragedije stanovnika opkoljenog grada.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu