Kao violista susrela se sa brojnim nepravdama tokom duge muzičke karijere, a sada je za Blic progovorila o traumi koju je doživela sa 15 godina kada ju je tadašnji profesor sa 85 godina ljubio na času.
– U pitanju je jedan stari profesor, koji je odavno pokojni. „Slučajno“ nas je ljubio u usta na časovima. Obično su to bile djevojčice, ali i jedan dječak pošto nije vidio dobro. Bio je stariji, dešavalo se da nas ljubi u usta. Tada smo bili djeca i bilo je to odvratno doživjeti. Nismo smjeli o tome da pričamo roditeljima. Sa druge strane taj odnos učenik-profesor, gdje vam on predsatavlja autoritet. Mi smo tada bili prepušteni profesoru potpuno, u tom uzrastu je on nama i mama i tata – započinje priču Ivana za Blic i ističe kako je bitno da ljudi shvate koliko je umjetničko školovanje teško.
– Htjela sam ljudima da stavim do znanja da je umjetničko školovanje vrlo osjetljivo, emotivno, lako se manipuliše sa djecom u tom uzrastu. Ne razumiješ šta ti se dešava. Razumijem Milenu Radulović i sve djevojke koje su kroz to prošle. Nemoćni smo u tom uzrastu. U umjetničkim školama se primjenjuje ponižavanje, ne samo seksualno zlostavljanje, nekada je gora psihička tortura. Bilo je profesora koji su primjenjivali metode čuvene ruske škole. Ponižavanje, maltretiranje, da moraš da vježbaš i daš cijelog sebe – govori Uzelac i napominje:
– Moj primjer je banalan u poređenju sa Milenom i drugim djevojkama, ali sam se opet i ja vraćala na te časove jer sam se bojala da priznam roditeljima. Bitno je da shvatimo da to nije lako. Postoji više slojeva povređivanja mladih osoba – konstatuje Ivana i dodaje:
– U mojoj okolini nije bilo ekstremnih slučajeva kao sa Miroslavom Mikom Aleksićem. Postoji i danas slučajeva kao sa ruskom školom. Vjerujem da su danas djeca borbenija, ovaj primjer sa glumicama je sigurno nešto što traje decenijama. Drago mi je što su se ljudi zainteresovali za to šta se dešava u umjetničkim školama. Jako je bitno o tome da se priča. Emotivni odnos je pogodno tlo za svaku vrstu manipulacije. Bitno je da se roditelji raspitaju kome daju djecu i svoje povjerenje – zaključuje Ivana Uzelac za Blic.
Ivana ističe da su i njena djeca trebala da idu u poznatu i tada renomiranu školu Mike Aleksića, međutim u to vrijeme nisu imali dovoljna novca.
– Moja djeca su trebala da ide u tu školu prije par godina. To je bila srećna okolnost što tada nsimo mogli da priuštimo tu školu. Ne mogu da zamislim kako je roditeljima te djece, koja su tamo provodila vrijeme – poručuje Uzelac.
Članica filharmonije smatra da je ružno negativno pisati o žrtvama nasilje, jer je iza njih strašan period na koji se podsvjesno ponovo vraćaju.
– Izbezumili su me ljudi koji negativno pišu u vezi sa zlostavljanjima nad ženama. Ne dao vam Bog da budete u koži žrtve nasilja i da se pitate što vam je toliko trebalo da progovorite. Ljudi komentarišu stvari za koje nisu mjerodavni. Sramota da se uopšte vodi polemika o takvim stvarima. Trauma, provlačenje kroz sve to i sjećanje, nikome nije lako – kaže Ivana.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu