Kroz Banjaluku je u prethodnih 10 dana prošlo više od 70.000 ljudi, zbog ovog turnira.
Fan šopovi su bili puni posjetioca, selo unutar teniskog kompleksa takođe. Pratili su u korak svaki trening i meč najboljeg tenisera na svijetu Novaka Đokovića. Kao i druge njima, teniske idole.
Turnir je jedna od boljih stvari u posljednjih 10 godina što je zadesilo Banjaluku, to je nesporno.
Ali, nakon završetka turnira većina Banjalučana se vraća u realnost života kakav je bio i prije turnira, pogotovo, oni koji žive u prigradskim i seoskim područjima koji vjerovatno nisu ni mogli doći do turnira jer su sve ulice koje vode u dijelove Grada gdje se održavao turnir, bile zatvorene.
Turnir je koštao skoro 45 miliona maraka, što je ogromna suma kada se pogleda realno stanje i da se za tih 45 miliona, bar prema mišljenju građana mogla otvoriti fabrika bilo čega.
Vlada Republike Srpske dala je 34 miliona, dok je Grad finansirao 11 miliona maraka. Bar su to informacije koje je dao predsjednik Srpske Milorad Dodik.
Da li se tih 45 miliona moglo iskoristiti u nešto drugo, apsolutno da bi moglo. I dalje su prigradska naselja, skoro sva bez kvalitetnog puta dok se centar Banjaluke popravljao u rekordnom roku.
Građani i dalje preživljavaju kraj s krajem i veliki broj njih je upravo zbog toga kivan što se njihov novac daje za nešto što nije isplativo u budućnosti.
Ovaj turnir je na kraju, samo činjenično stanje da vlast, bilo to gradska ili republička, može nešto izgraditi, sređivati, pa i imati ovoliki novac kad je to u njihovom interesu. Sljedeći put kad kažu da ne mogu, kada ih upitate za rješavanje nekog problema, mogu itekako, ali ti problemi očigledno nisu u njihovom interesu da ih rješe.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu