Da njen suprug nije takav kakav jeste, Slobodanka bi bila zaboravljen slučaj. Mladen Todorić je osam mjeseci odlučno vodio borbu na svim frontovima da pravno dokaže (mi smo svi znali da je to istina) da je njegova teško oboljela supruga žrtva poslodavca.
Svi smo znali da je Slobodanka oko tri godine radila nezakonito i da bi na takav način radila još godinama da se nije razboljela.
E, baš zato poslodavci drže radnike na određeno kada im se zaposleni razbole, vrlo lako i jednostavno mogu da ih se riješe. Zvuči ružno i grubo, ali postupak jeste ružan i grub.
Na takav način se poslodavac riješio i Slobodanke Todorić. Bolesna im ne treba.
Inspekcija rada je u veoma rekordnom roku utvrdila da je Slobodanka u firmi „Amika“, a potom i „Relaxshoes“ (isti gazda, dvije firme pod istim krovom), radila nezakonito. Odnosno, radila je poslove iz redovne djelatnosti firme i samim tim je morala da bude zaposlena na neodređeno, nikako na određeno. Tako piše u Zakonu o radu.
Ovdje se sada otvara jedno ključno pitanje. Kako je moguće da to inspekcija nije mogla da utvrdi u redovnim kontrolama firme u Derventi? Slobodanka vjerovatno nije usamljen slučaj u ovoj velikoj firmi.
Zato je sasvim razumljivo da sumnjamo u rad inspekcija. Kao što sumnjamo da lokalni vlastodršci znaju za kršenje radničkih prava, ali ne bi da se zamjere. Možda to i jeste razlog zbog kojeg su rijetki političari javno pričali o ovom nevjerovatnom slučaju.
S punim pravom sada opet izražavamo sumnju u dobru namjeru poslodavca iz Dervente, koji je Slobodanki poslao poziv da u roku od tri dana dođe da potpiše ugovor na neodređeno, a nakon toliko nepoštivanja rješenja institucija.
Kako bilo, slučaj Slobodanke Todorić je dobio ovakav epilog zahvaljujući volji i energiji njenog supruga, a ne sistema. I to je zastrašujuće.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu