Partner mi je Peruanac, to je razlog zbog kojeg sam riješila da dođem ovdje i upoznam Peru. Međutim stvari su se odvile drugačije nego što sam planirala. Prvobitan plan je bio da dođem na mjesec dana u posjetu, da upoznam kulturu, narod, običaje, da obiđem sve moguće turističke destinacije, ali evo me ovde već dvije godine. Ubrzo nakon što sam došla dobila sam ponudu za posao, riješila sam da iskoristim priliku i upoznam ovaj dio svijeta bolje, jer nije kao da svi imamo priliku za to baš svaki dan – kaže za Blic Marijana (28) iz Sremske Mitrovice.
Marijana, po struci antropolog, već dugi niz godina bavi se modelingom i život u Limi u Peruu opisuje kao interesantan i uzbudljiv sve dok korona virus nije stigao i paralizovao čitavu Južnu Ameriku.
Još smo zaključani – dvije “ključne nedelje” traju već 60 dana
– Voljela bih da mogu da kažem da se situacija ovde smirila i da je karantin iza nas, ali to, nažalost, nije slučaj. Situacija je i dalje poprilično ozbiljna, još uvijek ima nekoliko hiljada oboljelih na dnevnom nivou. U karantinu smo od 15. marta i po zvaničnim podacima Vlade on će trajati do 24. maja, međutim politika im je takva da na svake dvije nedjelje objave da produžuju izolaciju, jer smatraju da je ljudima na taj način lakše da podnesu. Tako da, iskreno vjerujem da će i ovaj put produžiti sudeći po broju oboljelih – kaže Marijana.
Napolje može, ali ne automobilom, a ako si žensko, onda samo posebnim danima.
– Što se tiče samih pravila, zvanično smo u potpunoj izolaciji od sredine marta. Savjeti su kao i svuda u svijetu, da se izlazi samo u slučajevima kad zaista morate, odnosno možemo da izađemo do prodavnice, apoteke i da prošetamo kućnog ljubimca. Tek od prošle nedjelje su nam smanjili trajanje policijskog časa, ranije je počinjao u 18, a sada u 20 sati. Ono što je malo drugačije jeste da možemo da se krećemo pješke ili biciklom, jer nam za kretanje kolima treba specijalna dozvola. Moram priznati da je to jedna od boljih odluka budući da je količina automobila u Limi nevjerovatna. Ako posmatramo pozitivno, makar ne udišemo smog kada otvorimo prozor – dodaje ona.
Marijana dodaje da je izlaženje bez maski zabranjeno i u većini objekata pri ulasku se mjeri temperatura i dezinfikuju ruke.
– Na prvi pogled djeluje da problema nema i da su predostrožnosti dobre, međutim veliki broj ljudi u Peruu, pa i samoj Limi, živi u favelama u kojima su uslovi života daleko teži. Ovo proizilazi iz hijerarhijskih razloga i ekonomskog jaza između bogatih i siromašnih. Velika većina ljudi zavisi od sive ekonomije, što dovodi do velikog broja ljudi koji pokušavaju da se izbore za opstanak. Pravila se nisu mnogo mijenjala od početka vanrednog stanja. Jedino suludo pravilo je uspostavljeno oko Uskrsa, kada je tokom dvije nedjelje važilo da muškarci mogu da izlaze ponedjeljkom, srijedom i petkom, a žene utorkom četvrtkom i subotom, dok je nedjeljom važila zabrana za sve. Takođe, samo jedan član domaćinstva smije da izlazi – kaže Marijana.
Toalet papir i tamo na cijeni
– Kao i svuda, čini mi se, izolacija se desila od danas do sutra, svi su morali jako brzo da reaguju. Granica je bila zatvorena u roku od dva dana, veliki broj turista je ostao zarobljen u tom trenutku, svi smo morali da reagujemo i da se prilagodimo datoj situaciji. Ljudi su panično kupovali namirnice, zalihe i, naravno, toalet papir. Čini mi se da je situacija u samom domaćinstvima i stambenim naseljima bila daleko napetija tokom prvog mjeseca – kaže Marijana.
Iako je korona virus drži zaključanu već više od 60 dana, tješi je što niko koga poznaje nije zaražen.
– Ni u jednom trenutku se nisam osjećala nebezbijedno. Tokom prvih nedjelja, ne mogu da poreknem, jesam osećala određeni nivo straha, budući da nisam na svojoj teritoriji i nalazim se hiljadama kilometara daleko od svoje zemlje, porodice i prijatelja. Na svu sreću, niko od meni bliznjih nije zaražen – smatra Marijana.
“Nisam razmišljala o povratku u Srbiju”
– Mislim da su ljudi malo ozbiljnije shvatili situaciju ovdje. Razlika je u tome da je ovde kompletna izolacija od sredine marta i ne može da se izlazi u šetnju, što prateći medije iz Srbije, ljudi su vrlo rado radili u Srbiji i pored zabranje kretanja. Iskreno, kada je nastala cijela ova situacija, nisam razmišljala o povratku u Srbiju, jer znam da bih samo potencijalno ugrozila svoje roditelje i bližnje, izlaganjem sebe velikom broj ljudi na aerodromima i tokom putovanja. Jedino mi je bilo bitno da su moja porodica, prijatelji, rodbina svi dobro i bezbijedno. Trudim se da što više pričam sa njima i uživam – kaže.
Karantin joj je teško pao jer voli da se kreće, istražuje i luta po gradu.
– Nakon nekoliko dana privikavanja na cijelu situaciju, jednostavno sam riješila da se potrudim da što više i uživam u novonastaloj situaciji sa svojim parnerom. Zaista volimo naše “gnijezdo”, tako da nam na kraju i ne smeta što smo ovdje toliko vremena. Našli smo razne načine da se nosimo s ovom suludom situacijom. Što se tiče aktivnosti, non-stop radimo jogu, trudim se da što više čitam nešto vezano za struku. Pogledali smo sve moguće filmove, igramo igrice, lijeni smo, ali i vrijedni. I, što je najvažnije, sada nakon dva mjeseca, mislim da sam spremna da otvorim sopstvenu pekaru, budući da su mi rerna i pečenje raznoraznih peciva jedna od omiljenih aktivnosti – dodaje Marijana uz smijeh.
Tapše se u osam, a zatim himna
– Na kraju krajeva, svi nalazimo načine da se nosimo sa situaciijom, tako nekoliko komšija i dalje entuzijastično tapše svake večeri u 8, a potom puštaju uvijek istu pesmu “Contigo Peru”. Jedno vrijeme su mislili da je duhovito, pa su odmah nakon te pjesme puštali “Baby Shark”, međutim vjerujem da se veliki broj komšija bunio tako da su riješili da nastave sa perunaskom kumbijom – zaključuje Marijana.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu