Zbog dijagnoze cerebralne paralize ovaj mali div je do sada podnio ono što mnogi, veći i stariji nisu za pola života i to sa osmijehom na licu.
Naime, problemi sa njenim zdravstvenim stanjem počeli su na samom rođenju.
– Trudnoća je bila uredna i kontrolisana, bila sam na redovnim pregledima i posle jednog od njih, kada sam prokrvarila, izazvan mi je porođaj u 29. nedjelji. Beba je bila postavljena karlično i pošto su ljekari odlučili da ne rade carski rez, pa je ostalo da čekamo sam porođaj. Aleksandra se rodila poslije 20 sati, izašla je na noge i pupčanik joj je bio jedanput obmotan oko vrata. Intubirana je i odnijeta u inkubator i tek jedanaestog dana je urađen ultrazvuk glave – prisjeća se za Blic Aleksandrina majka, Tanja Uzelac.
Roditeljima je tada saopšteno da je beba pretrpila treći na četvrti stepen izliva krvi u mozak. Pedijatri su lumbalno pokušali da smanje krvarenje, međutim, pogoršanje koje je uslijedilo zbog zakrčenja puteva kojima otiče likvor i obilnog krvarenja, dovelo je do proširenja komore i velikog pritiska na mozak. Na Institutu za neonatologiju Aleksandra je odmah operisana i roditeljima je saopštena prva dijagnoza.
Došlo je do hidrocefalusa i djevojčici je sa 40 dana ugrađen šant – za odvod likvora. Sljedeća tri mjeseca provela je u inkubatoru Instituta.
– Pošto je došlo do velikog oštećenja mozga, prognoze su bile takve da su nam rekli da će Aleksandra sigurno imati velike posledice i čak da će možda biti kao biljka. To je bio veliki šok za nas, ali smo se pomirili sa tim. Kakva god da bude sudbina, rekli smo – naša je i daćemo maksimum da joj pomognemo i olakšamo život. To je, naravno, bilo strašno. Ja imam i devet godina stariju djevojčicu, ali osjećala sam se kao da sam prvi put postala majka. Nisam znala kako da se ponašam – kaže majka.
Aleksandra je prošla kroz još tri operacije glave i posle dve revizije šanta, sa svojih pet-šest mesjeci, počela je da vježba. Dodanu muku su stvarali epileptični napadi koji su zahtevali terapiju i koji se, srećom, nisu ponavljali od djevojčicinog sedmog mjeseca.
– Tek sa šest i po, sedam mjeseci je počela da prati očima, da zna gdje je… Počele su terapije, bio je uključen psiholog, defektolog i iz dana u dan smo dobijali potvrdu da njen mozak nije izgubio sve funkcije. Oko prvog rođendana dolazi do velike promene u njenom ponašanju i psihičkom i motornom razvoju, čuli smo i prve riječi od nje. Vježbali smo hranjenje, pijenje na slamčicu, iz čaše i sa nepune dvije godine je propuzala – priča majka.
Ipak, Aleksandra i dalje ne može da hoda, ne može da stoji, nema stabilnost i koordinaciju. Svakog mjeseca po tri nedjelje provodi u Novom Sadu na rehabilitacijama, ali roditelji sada imaju šansu zahvaljujući kojoj bi Aleksandra uskoro mogla da prohoda.
– Proljetos smo predali dokumentaciju i snimke doktoru Parku u Sent Luis u Sjedinjenim Državama i dobili smo odgovor da je Aleksandra kandidat za operaciju koju on sprovodi, zahvaljujući kojoj bi bolje sjedila i postoji velika šansa i da prohoda, najprije sa pomagalima pa bez njih. Desetog oktobra treba da budemo tamo, imamo zakazanu operaciju 13, ali politika bolnice je da se novac uplati 45 dana prije operacije – kaže Tanja.
To bi značilo da porodica Uzelac do kraja avgusta treba da uplati preostalih 15.000 evra od 50, koliko operacija košta, u čemu im treba naša pomoć. Poslije prve operacije djevojčicu čekaju nove terapije i rehabilitacije, a postoji mogućnost i za još jednu ortopedsku operaciju.
Ono što je istina jeste da je Aleksandra više od svoje dijagnoze – pametna, vedra i nasmijana djevojčica koja krade srca svih koji je upoznaju, dijete koje ne odustaje lako, koje se smije poslije dva sata od buđenja iz anestezije i za koje ne vjeruju da ima bilo kakav problem sve dok ne pokuša da stane na nogice.
Pomozimo Aleksandri
UPIŠI 1040 I POŠALJI SMS NA 3030 (jednokratna pomoć 200 din)
Uplatom na dinarski račun: 160-6000001038008-16
Uplatom na devizni račun: 160-6000001038214-77
IBAN: RS35160600000103821477
SWIFT/BIC: DBDBRSBG
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu