Hei se kući vratio nakon najdužeg boravka u svemiru u istoriji NASA, jer je na ISS proveo 355 dana. Time je oborio rekord komandanta Skota Kelija, koji je 2018. godine postavio rekord od 340 dana provedenih na MSS.
Ipak, to nije apsolutni rekord u ljudskim svemirskim letovima, jer je ispred Heija ruski kosmonaut Valeri Poliakov koji je u svemirskoj stanici MIr proveo 438 dana. Takođe, Pegi Vitson je provela 665 kumulativnih dana u mikrogravitaciji.
“NASA Human Research Program” već 50 godina proučava efekte koje mikrogravitacija i svemirski letovi imaju na ljudsko tijelo, kao i utjecaj dugog svemirskog putovanja.
Ljudi se sve više “šire” u svemiru tako da će sve više ljudi u budućnosti putovati u orbitu i mnogo dalje, ali će i provoditi više vremena u svemiru. Kao posljedica toga, biće im potrebna medicinska pomoć, a kako bi se to ispunilo, akademski instituti poput Centra za svemirsku medicinu na Medicinskom koledžu Bejlor u Hjustonu u Teksasu je započeo obučavati novu generaciju medicinara s vještinama potrebnim za održavanje zdravlja komercijalnih astronauta.
Čak i relativno kratko putovanje na MSS ima uticaja na ljudsko tijelo koje pri lansiranju rakete trpi silu od 3 G.
Ubrzanje kojem je izloženo tijelo utječe na sposobnost za zadržavanje svijesti. Civili koji nisu trenirani osjećaju efekte pri djelovanju sile 3 do 4 G, no vježbom astronauti pomoću opreme i specijalnih odijela mogu biti otporni na efekte sile do 8 ili 9 G. Nezaštićeno ljudsko tijelo može izdržati silu do 5 G prije nego osoba izgubi svijest.
Nakon završetka primarne i sekundarne faze rakete, ugodnost svemirskog leta se poboljšava značajno, ali privremeno. NASA veteran Leroj Čiao koji je skupio 230 kumulativnih dana u svemiru, rekao je da je nakon gašenja motora G sila oslabila, da je osjetio bestežinsko stanje i imao osjećaj kao da je napravio kolut naprijed, a mozak je imao poteškoća da “razumije” čudne signale ljudskog sistema za ravnotežu. Rezultat toga je vrtoglavica, koja ponovo može izazvati mučninu. Takođe, osjeća se pritisak u glavi. U tom trenutku gravitacija ne vuče tekućinu u donje ekstremitete, nego se ona podiže u torzo. Tokom narednih nekoliko dana tijelo eliminiše oko dva litra vode s ciljem kompenzacije, a mozak “nauči” da ignoriše sistem ravnoteže. Tijelo se u narednih nekoliko sedmica navikne na okolinu.
Letovi u svemir iscrpljuju organizam jer mu se oduzimaju fizički stimulansi koje inače svakodnevno ima na Zemlji.
Takođe, mišići atrofiraju do 40 odsto mase ovisno o dužini misije, a kosti mogu izgubiti mineralnu gustinu 1 do dva odsto mjesečno.
Astronauti su zbog toga osjetljiviji na lomove i podložniji razvoju kamena u bubregu, a nakon povratka na Zemlju, potrebna su im dva mjeseca oporavka za svaki mjesec proveden u mikrogravitaciji.
Posljedica boravka u svemiru je i anemija, jer se crvena krvna zrnca u svemiru uništavaju brže nego na Zemlji, prenosi Kliks.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu