Podsjećamo, 27. jula 1941, prije tačno 80 godina, goloruki, bosonogi, gladni i od ćutljive većine prezreni mladići i djevojke digli su se na Hitlera. Na najveće zlo i najmoćniju vojnu silu u istoriji čovječanstva!
Oni su bili antifašisti.
Iz poštovanja prema tim mladićima i djevojkama, prema njihovoj nevjerovatnoj hrabrosti i čestitosti, red je da se konačno razjasni šta je u stvari antifašizam. I šta nije.
Nije antifašizam dodvoravati se većini.
Nije antifašizam na antifašističkom skupu skupljati glasove populističkim parolama sa “nacionalnim predznakom”.
Nije antifašizam govoriti da se (samo) jedan narod u ratu borio protiv fašista, dok su se pripadnici drugih naroda, po šumama i gorama, valjda, bezobrazno švercovali i grebali za slavu.
Nije antifašizam koristiti antifašistički skup za poruke o aktuelnoj političkoj situaciji.
Nije antifašizam ukidati ulice koje su nekad nosile imena antifašista i antifašistkinja, i to u gradovima i selima koje su upravo oni oslobodili.
Nisu antifašisti oni koji imaju ozbiljnih problema sa razlikovanjem dobra i zla.
Nisu antifašisti oni koji se, ni tri decenije nakon mračne 1991. godine, nisu distancirali od fukara koje su, nasred ulica i trgova, ostarjelim partizanima psovali mater komunjarsku. Ostarjelim partizanima, koji su sa tih trgova i ulica, dok su bili mladi antifašisti, istjerali naciste i ustaše!
Nije pristojno praviti se da ne vidimo fašizam u svom sokaku.
Nije pristojno da se antifašističkim parolama razmeću oni koji su u stanju pojesti svašta što se ne jede, samo da ne bi ostali bez deset odsto plate ili bez mjesta na stranačkoj kandidatskoj listi.
Nije pristojno praviti se da je sve u najboljem redu i da smo dostojni nasljednici ustanika iz 1941. godine, kad lijepo vidimo da su partizanski spomenici devastirani, zapušteni, zatrpani smećem i oskrnavljeni ustaškim i raznim drugim šovinističkim simbolima.
Daleko smo, dakle, od istinskog antifašizma.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu