Postoji puno razloga za sumnju, a glavni su krađe na veliko, i to pod pokroviteljstvom lokalnih političara. Kako može jedno preduzeće koje siječe i prodaje da sebe dovede u situaciju da radnicima duguje nekoliko plata? Ono iz kojeg se krade. Sve se zapravo zna, čeka se neki mig iz vrha da se činjenice objelodane.
Žalosno je samo što ovakve stvari služe uglavnom za političko potkusurivanje, a ne da se istjera pravda, zakon, da lopovi završe tamo gdje im je mjesto i da više nikome ne padne na pamet da tako nešto uradi.
Vjerovatno je sada razumljiviji pad dobiti sa 4,4 miliona na manje od 200.000 KM.
Republika Srpska ima 219 javnih preduzeća, koja raspolažu sa imovinom većom od 12 milijardi maraka. U budžet RS tokom prošle godine uplatili su svega osam miliona maraka po osnovu dividendi. Pametnom je ovaj podatak dovoljan da vidi veliki problem neefikasnosti javnih preduzeća, koja su postala svrha sama sebi.
Za promjenu na bolje nikad nije kasno u smislu najave premijera da slijedi reforma javnih preduzeća. Sigurno ne možemo sebi više da priuštimo luksuz prekomjernog zapošljavanja koja dođu na naplatu kad-tad.
Anegdota kaže da se dan poslije lokalnih izbora 2008. ispred sjedišta “Željeznica RS” u Doboju, sat-dva prije početka radnog vremena, uhvatio red ljudi (glasača) kojima je obećan posao u predizbornoj kampanji. Samo nekoliko godina poslije uzet je kredit od Svjetske banke koji je poslužio i za rješavanje tehnološkog viška u ovom preduzeću.
Slično se dešava i u “Elektroprivredi RS”, koja je već podijelila otpremnine po distribucijama, koje su za to isto uzele kredite, što se odrazilo na milionske gubitke.
U „Šumama RS“, koje zapošljavaju nešto manje od 5.000 radnika, još prije osam godina su govorili da imaju višak od 2.400 radnika. Verovatno će i oni doći na red u nekom skorijem periodu.
Ali, dosta je više da to plaćamo svi.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu