reload

Hronika

"Rodbina je nije obilazila, teško je podnosila samoću" Ispovijest komšinice starice čije je tijelo pronađeno tek poslije MJESEC DANA

Tijelo Donke S. (78) pronađeno je proteklog četvrtka u kući u kojoj je sama živjela i tek tada se ispostavilo da je žena preminula još prije mjesec dana, ali da to niko nije primijetio.

"Rodbina je nije obilazila, teško je podnosila samoću" Ispovijest komšinice starice čije je tijelo pronađeno tek poslije MJESEC DANA
FOTO: ALEKSANDAR DIMITRIJEVIĆ/RAS SRBIJA

Čak ni njena bliska rodbina, koja je, očigledno, nije dovoljno često obilazila iako žive u istom gradu. Tijelo žene u prizemnoj kući, u Ulici Rade Trnića, otkrila je policija, koju je pozvala komšinica Zorica Momić, koja se pitala zašto danima ne sreće Donku na ulici. Policija je provalila vrata i u jednoj sobi zatekla tijelo žene.

– Primijetila sam da je nema, da ne izlazi iz kuće danima. Ona se posljednjih godinu dana mnogo promijenila, počela je da se zatvara, kao da se bojala da izlazi. Onda sam zapazila da ne uzima račune za komunalije iz sandučeta, a znala sam da je sve redovno plaćala. Kako su se računi gomilali, tako je moja sumnja uvećavala. Kada sam vidjela da je sanduče puno, da ništa nije uzela, pozvala sam policiju. Oni su provalili u kuću i zatekli leš. Rekli su mi da je umrla sigurno prije mjesec dana – tužno priča Zorica Momić, kojoj je mnogo žao stare komšinice, koja je doživjela tragičan kraj.

Preminula žena ima najbližu rodbinu, brata i sestru, koji žive u Kikindi i Bašaidu, ali, po svemu sudeći, nisu pazili na nju niti su je obilazili dovoljno često. Zbog toga je Donka S. prije izvesnog vremena zaključila ugovor o doživotnom izdržavanju sa jednim komšijom. Međutim, ugovor je raskinula, piše Blic.

Pročitajte još

– Donka je živjela sama. Muž joj je umro prije pet, šest godina, a djecu nisu imali. Ima sestru i dva brata, žive u Kikindi i u selu Bašaidu. Upoznala sam ih tek na sahrani. Kažu da su dolazili do njene kuće, ali im ona nije otvarala. Navodno su pokušavali da uspostave kontakt, ali nisu uspjeli. Fiksni telefon joj se davno pokvario, a ona nije imala novca da kupi drugi. Živjela je od penzije, od oko 15.000 dinara. Bila je divna žena. Mene je poslije teške operacije svakodnevno obilazila. Izgleda da je samoću teško podnosila. Bilo joj je žao što se komšije ne druže kao nekada. Ranije je dolazila kod nas, ali posljednjih godinu dana nije više bila druželjubiva. Primijetila sam da je pinekad izlazila noću samo do kapije – prisjeća se Zorica Momić, uz tugu i žalost što ranije nije regovala.

Istraga je utvrdila da je Donka S. preminula prirodnom smrću. Sahranjena je u petak na Železničkom groblju, a ukop je organizovala njena rodbina. Nije mogla da počiva pored muža, jer se vodi u sudski postupak između rodbine i čovjeka sa kojim je imala ugovor o doživotnom izdžavanju. Taj čovjek je po Donkinoj želji ranije podigao spomenik, ali poslije tužbe njene rodbine, nije dozvolio da se ona tu sahrani, jer i on traži nadoknadu da uloženi novac.

Na kući Donke S. nema uobičajene parte o njenoj smrti. Komšije kažu da je žena u kući imala struju, a grijala se na TA peć. Jedino joj telefon nije radio. Kapija je zaključana, a kuća prazna. Komšije kažu da se leš nije neprijatno osjećao, verovatno, jer je zimski period.