Magazin

Atlantiđanske imperije (144): Legenda o Gospi od Gvadalupe i Loronji

Postojale su žene koje su Meksikanci poštovali, a njihove legende žive i dan danas.

statua Loronje, žene koja jeca
FOTO: KATYAMSL/WIKIPEDIA

Jedna od njih je Donja Marina zvana Malinče, o kojoj je bilo riječi, a druge dvije su Naša Gospa od Gvadalupe i famozna “žena koja jeca” Loronja.

Naša Gospa od Gvadalupe je usađena u srca Meksikanaca, slično poput Djevice Marije u hrišćanskom svijetu. Meksikanci su ginuli noseći njenu sliku na odjeći, često naslikanu na običnom ponču. Njenu sliku nosili 1810. godine u bitkama protiv Španaca, tokom borbe za sticanje nezavisnosti, i za vrijeme revolucije 1910. godine. Cezar Čavez je marširao sa njenim likom na zastavi, koju je nosio 1960-ih tokom svog vojevanja za sindikalno udruživanje poljoprivrednih radnika u Kaliforniji.

Ona je simbol “La Raze” ili meksičke rase, definicija toga šta znači biti Meksikanac. Zbog Naše Gospe od Gvadalupe Meksikanci smatraju da su posebni. Njeno svetilište u srcu Meksiko Sitija posjećuju hiljade hodočasnika.

Prema predanju, koje je crkva prihvatila, Djevica od Gvadalupe se 1531. godine obratila na nauatlu (jeziku Asteka) Huanu Dijegu, pokrštenom Indijancu koji je kasnije proglašen za sveca. Ona je od njega tražila da prenese biskupu njenu želju da se izgradi crkva na tom mjestu, na brdašcu Tepejak, gdje su Asteci obavljali obrede u čast boginja zemlje. Huan je uspio da ubijedi nepovjerljivog biskupa tek poslije čudotvornog ukazanja Gospe od Gvadalupe.

On je otišao na jedno brdašce gdje je usred zime vidio rascvjetale ruže. Zapanjen ovim čudom, nabrao je ruže i uvio ih u svoj pončo. Stigao je do biskupa da mu pokaže ruže i da ga uvjeri u čudo. No, čudo je bilo još ubjedljivije jer se na ponču koji se rastvorio pojavio jasan lik napravljen od latica ruža Naše Gospe od Gvadalupe. Biskup je potom dozvolio da joj se sagradi crkva.

Osim Malinče i Naše gospe od Gvadalupe, popularan je i lik Loronje, žene koja jeca. U pitanju je urbana legenda o Indijanki koja je ubila svoju djecu utopivši ih u rijeci kako bi se osvetila mužu koji ju je prevario sa mlađom djevojkom. Pošto nije mogla da izdrži bol za ubijenom djecom i sama je skočila u rijeku i udavila se. Njen jecajući duh od tada noću odzvanja pored riječnih obala.

Popularnu pjesmu o njoj pjevale su Šavela Vargas, Lila Dauns i Džoan Bez, a Lasa de Sela joj je posvetila istoimeni album.

(Nastaviće se)

Raniji tekstovi:

Atlantiđanske imperije (131): Teslino nasljedstvo

Atlantiđanske imperije (132): Ratovi trećeg talasa

Atlantiđanske imperije (133): Geopolitička postmoderna

Atlantiđanske imperije (134): Tehno špijunaža

Atlantiđanske imperije (135): Veliki Brat

Atlantiđanske imperije (136): Budućnost SAD

Atlantiđanske imperije (137): Meksički brujosi

Atlantiđanske imperije (138): Mit o Tlaloku i Kvecalkoatlu

Atlantiđanske imperije (139): Malinče

Atlantiđanske imperije (140): Sahagunove bilješke o Astecima

Atlantiđanske imperije (141): Bogovi Asteka

Atlantiđanske imperije (142): Živi preci Meksikanaca

Atlantiđanske imperije (143): Neobičan kolorit Indijanaca

Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu