Paulo objašnjava da ga je oduvijek impresionira istorijska uloga Despota Stefana Lazarevića čija je zadužbina manastir Manasija, jedan od najznačajnijih spomenika srpske srednjovjekovne kulture.
Kanađani avanturističkog duha su sredinom jula konačili u porodici Zore i Mile Macure u Vrbaškoj kod Gradiške, gdje su se okrijepili, odmorili, porazgovarali o svome putešestviju Balkanom, Evropom i svijetom, iskovali novo prijateljstvo i nastavili misiju upoznavanja ljudi, krajeva, običaja, istorije i drugih znamenitosti. Gosti su među Macure unijeli radost kada su se telefonom oglasili iz ovog sela i zakucali na njihova vrata.
-Moja tetka a tatina sestra Staja koja živi u Vankuveru posredovala je u tome. U njenom salonu, tokom friziranja, mama gospođice Lindzi, rekla je da njena kćerka sa momkom krstari Balkanom i da su se javili iz Gradiške. Staja je nas odmah pozvala, dala broj telefona i naši gosti su se javili ispričao je Aleksandar Macura, Zorin i Milin sin koji se nedavno vratio iz Vankuvera.
Na putovanje su Lindzi i Paulo krenuli prvog dana januara ove godine i od tada prešli hiljade kilometara. Kući planiraju da se vrate u oktobru ove godine a do tada namjeravaju posjetiti Travnik, Sarajevo, Mostar, Višegrad i Andrićgrad, Južnu Srbiju, Novi Pazar, Makedoniju, srpske spomeniku na Kosovu i Metohiji, crnogorsko primorje…
-Krenuli smo iz Vankuvera 1. januara ove godine. Dva i po mjeseca boravili smo na Tajvanu i pješke putovali po toj zemlji, da bismo je što bolje upoznali. Potom smo odletjeli u Italiju, okolinu Udina gdje Paulo ima rodbinu. Odatle smo se 19. aprila, motociklom uputili u balkanske zemlje – ispričala nam je Lindzi podsjećajući da su prvo krstarili Slovenijom, bili na Triglavu, Bledu, Ljubljani, posjetili nakon toga znamenitosti u Hrvatskoj a onda prešli savski most kod Gradiške i nastavili putovanje ka novim odredištima zacrtanim još prije polaska iz Kanade.
Paulo hvali Balkance i svoje domaćine u Potkozarju kod kojih se, kaže, osjeća kao kod svoje kuće u Vankuveru.
-Ljudi odavde zrače toplinom i gostoprimstvom. Oni su mnogo patili kroz istoriju, počev od Otomanske imperije, Austrije do ratova i stradanja u prošlom vijeku. Začuđujuće je da su sačuvali vedrinu, da vole ljude i da svakome ukazuju poštovanje i dobrodošlicu. To je naše iskustvo koje prepričavamo u Kanadi, ali većina to ne shvata, ne razumije – rekao je Paulo hvaleći posebno srpsku kuhinju a nadasve rakiju šljivovicu.
Ovo dvoje mladih često putuju po svijetu, bili su po nekoliko mjeseci u Australiji, Iranu, Nepalu, Maleziji, Indoneziji, Meksiku, Panami, Gvatemali, zemljama bivšeg Sovjetskog Saveza Kirgistanu, Tadžikistanu, Uzbekistanu, Kazahstanu… potom Turskoj, Grčkoj i drugdje.
-Svaki dan za nas je novi svijet, novi doživljaj bez nervoze i stresa. Putujemo koliko nas to putovanje zabavlja, razgovaramo sa ljudima, istražujemo njihovu prošlost, proučavamo spomenike, građevine, kulturu. Spavamo najčešće pod šatorom, u priorodi, parku, pored puta.
Nismo imali neprilika, problema, niko nas nije napao, povrijedio nego se svi trude da nam pomognu. To je fenomenalno – ispričali su Lindzi i Paulo, par koji svoju obostranu ljubav oplemenjuje avanturama po svijetu a ovog ljeta zemljama bivše Jugoslavije koje su, kako rekoše, zlatnici prirode koji nisu dovoljno poznati u svijetu.
Domaćinska
Porodica Mile Macure, njegova supruga Zora, sin Aleksandar i majka Milka srećni su zbog iznenadne posjete.
– Mi ne razumijemo engleski niti italijanski a naši gosti srpski. Ipak uz Aleksandrovu pomoć uspjeli smo razmijeniti impresije, pokazati gostoprimstvo. Naši pogledi, stisak ruku, gestikulacije su govorile više od svake riječi.
Lindzi i Paula ispratili smo poželjevši da ih sreća prati i da zauvijek ostanemo u kontaktu i lijepom sjećanju – rekao je Mile Macura, bivši profesor i socijalni radnik moji se sada, nakon penzionisanja posvetio poljoprivredi, proizvodnji mesa, žita i povrća.
Jugonostalgičari iz Kanade
Lindzi Doek i Paulo Zambon kažu da su zemlje bivše Jugoslavije, čiju istoriju dobro poznaju, oaza prirodnih ljepota, rijeka, jezera, kanjona, šuma i bistrih potoka, starih gradova, istorijskih spomenika i dobrih ljudi.
– Žalimo zbog raspada Jugoslavije, ratova i razaranja jer su to bolne i teške, trajne rane za čije liječenje je potrebno dugo vremena – smatraju Lindzi i Paulo.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu