Iz našeg ugla

Balkansko selo

Ko hoće na brzinu da razumije odnose zemalja Zapadnog Balkana, najbolje da se uputi u neko ovdašnje selo, po mogućnosti ono sa pet-šest kuća, kakvih je mnogo u Krajini.

Slobodan Popadić
FOTO: SINIŠA PAŠALIĆ/RAS SRBIJA

Svaka kuća, jedna republika. Njihovi ratovi su ratovi između Srbije, BiH, Crne Gore, Albanije, Sjeverne Makedonije, pa i Hrvatske. Ma koliko Hrvati glumili da su sada Zapad, članica NATO i EU, u guranju prsta u oko komšiji uopšte se ne razlikuju od ostatka bratije.

U selu važi nekoliko pravila. Prvo, da komšiji crkne krava. Drugo, čitavo selo nikad ne smije da bude složno. Uvijek je pola protiv pola. Treće, nikad ne priznaj da je međa tamo gdje jeste i uvijek je polako pomijeraj u svoju korist. Četvrto, tvoja svinja mora da bude teža od komšijine makar za kilo, ako ne stvarno, onda u priči – obavezno! I četvrto, uvijek moraš da znaš da ti komšija nije prijatelj, čak ni kada pijete kafu zajedno. Znaj da ti sprema neki belaj i u svakom trenutku moraš da imaš spreman kolac za tuču.

Pročitajte još

Kada neko pomene region i države ovog dijela Balkana, prve asocijacije su skrivena mržnja, veličanje vlastitih zločinaca, neriješena pitanja granica, nestalih osoba, imovinsko-pravnih odnosa, siromaštvo, loši putevi i pruge, ali i opšte sporazumijevanje, iako svi tvrde da govore različitim jezikom. U takvoj atmosferi dolazi inicijativa Srbije da, počev od Sarajeva, oživi priču o regionalnoj saradnji i zajedničkim interesima, koje bismo kandidovali u Briselu. Kažu, sami ne možemo ništa, zajedno možemo više. Kao u vrijeme svake Jugoslavije slušamo pričo o „bratskim narodima“ i ulasku u tuđe opanke i cipele.

U opanke možda možemo, jer kao što seljak ne da put preko svoje livade, tamo se na Balkanu hvataju za vratove kada treba da ucrtaju trasu auto-puta Beograd – Sarajevo. Ali, da bismo zamijenili cipele, prvo svi treba da ih imamo. Međutim, u opštoj bijedi ovih prostora za mnoge od nas cipele su pusta želja, simbol boljeg života na koji čekamo aman 30 godina.

Ako priča o regionalnoj saradnji znači bar jedne nove cipele, svi smo za nju. Ali, očekivati od međaša da zaborave među i počnu da grade fabrike, puteve i pravnu državu naivnije je od vjerovanja da će seljak jednog dana priznati da je komšija othranio svinju veću od njegove.

Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu