Ovim riječima započinje priču Vladimir Arnaut (44) iz Banjaluke koji se već godinu i po nalazi u mirovnoj misiji u ovoj najmlađoj afričkoj državi.
Arnaut, inače pripadnik Ministarstva unutrašnjih poslova (MUP) Republike Srpske posljednjih nekoliko godina raspoređen je u Centar za obuku, a ovo mu je druga mirovna misija.
Za supruga i oca dva tinejdžera mirovna misija je veliki profesionalni izazov i prilika za napredak, zbog čega se na ovaj korak odlučio još 2015. godine kada je krenuo put Kipra, gdje je dvije godine patrolirao uz granicu, zbog masovnog krijumčarenja lijekova, auto-dijelova i drugih materijala.
Mirovna misija u Južnom Sudanu, gdje se vratio protekle sedmice nakon godišnjeg odmora u Banjaluci, potpuno je, kaže Arnaut, drugačija.
– Posljednji oružani sukob među plemenima u Južnom Sudanu bio je 2016. godine kada su napadnuti civilni kampovi sa izbjeglicama, ali strah i neizvjesnost od novog napada je stalno prisutna – kazao je Arnaut čiji je zadatak u Džubi, između ostalog, da obučava tamošnju policiju za održavanje javnog reda i mira, taktičko kretanje, rješavanje talačkih kriza i drugih sličnih situacija.
Uslovi u kampovima, gdje boravi oko 50.000 izbjeglica, nezamislivi su za, kako priča, naš pojam jer ljudi spavaju u blatu u kućicama prekrivenim najlonom, limovima ili bambusom.
– Nemaju ni struje, dok im vodu i hranu dostavljaju Ujedinjene nacije (UN), a asfalt gotovo da i ne postoji, uglavnom je makadam – priča Arnaut, prisjećajući se situacije kada su se dva plemena sukobila, a on se, zajedno sa drugim pripadnicima UN, našao između dvije vatre.
Nimalo, nastavlja on, nije bilo svejedno.
– Mnogi misle da je nama lako, da smo otišli u mirovnu misiju i vratićemo se sa nekim benefitima i džepovima punih para. Međutim, nije to baš tako. Pored oružanih sukoba, svakodnevno smo izloženi raznim infekcijama. Primjera radi, skoro je jedan kolega, sa kojim sam stanovao, završio misiju i u povratku kući dobio temperaturu nakon što se zarazio malarijom – kazao je Arnaut.
U bazi imaju teretanu, sto za stoni tenis i košarkaški teren, a u gradu, priča, posjećuju samo provjerene restorane i kafiće.
– To su trenuci kada možemo malo da se opustimo i zaboravimo na težinu situacije. Uglavnom se družim sa svima, jednostavno mi Balkanci smo takvi, ne razmišljamo tipično evropski. Njima ako nešto nije obezbijeđeno, a što je UN dužan, neće odustati od toga, dok mi iz BiH i regiona međusobno rješavamo sve što možemo. Afrikanci su totalno drugi mentalitet. Zatvoreniji su od nas, što se može i razumjeti jer su pretrpjeli velike patnje – istakao je Arnaut, koji se svakodnevno putem skajpa čuje sa porodicom koja mu daje vjetar u leđa da ne odustaje, dok najveće zasluge za njegov uspjeh, kaže, pripadaju supruzi.
U misijama u Južnom Sudanu i na Kipru trenutno se nalazi sedam pripadnika MUP RS. Do sada je na redovnim, poluprofesionalnim i profesionalnim pozicijama u UN mirovnim misijama Istočni Timor, Liberija, Kipar, Sudan, Južni Sudan, DR Kongo, Brindizi i Gvineja Bisao, prema podacima MUP, bilo više od 100 učešća pripadnika iz ovog ministarstva. Kako su istakli u MUP, njihovi pripadnici ostvaruju zapažene rezultate.
– Njihov kvalitet je prepoznat u mirovnim misijama u kojima su angažovani. U prilog tome govori činjenica da su naša tri pripadnika bila i profesionalno angažovana u UN (Južni Sudan, Brindizi i Gvineja Bisao), odnosno zasnovali su radni odnos u UN na određeno vrijeme – kazali su u MUP, podsjećajući da su 2012. godine policijski službenici iz BiH, od kojih je jedan iz MUP Srpske, spasili 11 života nakon nesreće na aerodromu u Džubi.
Uspjeli su, kako ističu u MUP, ugasiti požar na avionu, izvući putnike, pružiti im prvu pomoć i evakuisati ih na sigurno.
– Ovaj podvig pohvaljen je od lokalnih vlasti, UN, vlade SAD i Ministarstva bezbjednosti BiH. Tim povodom, tadašnji ministar unutrašnjih poslova RS uručio je našem službeniku srebrni znak policije, kao izraz zahvalnosti i priznanja za iskazanu hrabrost i profesionalizam – kazali su u MUP RS.
Zadatak
Policijski službenici MUP RS u mirovnim misijama učestvuju od 2000. godine, a zadatak im je da pružaju podršku lokalnoj policiji, odnosno tokom svog mandata nisu naoružani i obavljaju civilne zadatke kao što su obuke, savjetovanja, izgradnja lokalnih policijskih kapaciteta, rad policije u zajednici i slično, piše Glas Srpske.
– Naši pripadnici nose uniformu koja je propisana pravilnikom o uniformi i na kojoj se na lijevoj strani rukava nalazi naš amblem i natpis policija, a na desnoj strani oznaka UN i BiH. Tokom učešća u misiji primaju platu u ministarstvu, a od UN dobijaju dnevnice za ishranu i smještaj u misiji – istakli su u MUP RS.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu