Kultura

Banjaluka kao vječna inspiracija: Prelijepa princeza nosi ime grada na Vrbasu

Povodom Dana grada u izdanju Udruženja lektora Republike Srpske i Udruženja Poljaka Banjaluka, objavljena je knjiga „Priča o princezi Banjaluci“.

Banjaluka kao vječna inspiracija: Prelijepa princeza nosi ime grada na Vrbasu
FOTO: ALEKSANDAR ČAVIĆ/GRAD BANJALUKA

U pitanju je prevod jedne stare barokne pesme, poljskog autora Hijeronima Morština, u kojoj glavna junakinja nosi ime Banjaluka. Srpskoj istoriji književnosti ta pjesma ostala je potpuno nepoznata, a i u Poljskoj je objavljena i analizirana prilično kasno.

– U pitanju je ljubavna pjesma sa srećnim završetkom. Princeza Banjaluka, nakon smrti roditelja, dolazi u zamak nadomak kraljevstva sjevernih zemalja. Princ, izgubivši se u šumi u lovu, sreće princezu i odmah se zaljubljuje, međutim, na putu do osvajanja njenog srca čeka ga mnogo prepreka – druga dama koja je zaljubljena u njega, potraga za princezom i njenim rodnim krajem i pobjeda na viteškom turniru. Nakon što je savladao sve prepreke, ženi se princezom Banjalukom i postaje kralj. Princeza Banjaluka opisana je kao idealna barokna ljepotica: „lice bijelo i rumeno, oči čarne sjaje ispod trepavica, usta mala, crvena kao korali“. Zaljubljeni princ joj govori da je kao ruža bisernom rosom okupana i da tako slavni slikari predstavljaju boginje – rekla je predsjednica Udruženja lektora RS, Aleksandra Savić.

FOTO: ALEKSANDRA SAVIĆ
FOTO: ALEKSANDRA SAVIĆ

Davne 1650. godine Morštin je napisao pjesmu sa baroknim, renesansnim i elementima narodne književnosti, kojoj je podloga ljubavna priča između Banjaluke i neimenovanog princa. Poljski autori su zaključili da je pjesnikova inspiracija bila upravo Banjaluka, a i istraživanje je pokazalo da je autor sasvim vjerovatno princezu nazvao baš po gradu Banjaluci, čije ime mu se učinilo egzotičnim.

– Pjesma je ostala potpuno nepoznata u srpskoj književnosti, a pronašla sam trag o njenom postojanju pretražujući staru građu, časopise i izvore. Zahvaljujući tom otkriću, počela sam pretraživati srpske i poljske izvore, istorijsku, književnu i jezičku građu. U toku skoro dvogodišnjeg traganja za pjesmom, njenim autorom i drugim podacima, pomogli su mi profesori iz Poljske, članovi Udruženja Poljaka Banjaluka i prevodilac Gordana Đurđev-Malkjevič, koja me uputila na poljske biblioteke i arhive. Dugo su postojale samo rukopisne verzije, a kod nas nije bilo podataka o njoj, osim jednog rada Frana Ilešića koji je spominje i pita se otkud ime ove varoši u poljskoj pjesmi – rekla je Savićeva.

Knjiga se sastoji od predgovora, prevoda pjesme u prozi i poljske verzije pjesme. Objavljivanjem ovog prevoda, priređivač Aleksandra Savić i prevodilac Gordana Đurđev-Malkjevič nastojale su publici predstaviti još jedan izvor u istoriji Banjaluke, objasniti i potkrijepiti činjenicama podatak da je Morština inspirisala baš Banjaluka, napraviti izdanje koje će biti prikaz veza između Bosne i Hercegovine i Poljske, te osvijetliti jedan krajnje neobičan i do sada nepoznat podatak o Banjaluci.

FOTO: UDRUŽENJE LEKTORA RS
FOTO: UDRUŽENJE LEKTORA RS

– Pjesma je originalno napisana u stihovima, na staropoljskom. Međutim, s obzirom na to da se sada prvi put pojavljuje na našim prostorima kao vredan istorijski trag, u dogovoru sa prevodiocem odlučila sam se za verziju u prozi jer je razumljivija i prihvatljivija široj čitalačkoj publici, kojoj je prvenstveno i namijenjena. Očekujem da će ovaj pionirski pokušaj inspirisati druge istraživače i prevodioce da nadalje tragaju za pjesmom i drugim vrijednim informacijama – objasnila je ona.

Knjiga je besplatna i biće dostupna u prostorijama Udruženja lektora Republike Srpske i Udruženja Poljaka Banjaluka. Projekat su podržali: Ministarstvo prosvjete i kulture Republike Srpske, Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice Bosne i Hercegovine, Ambasada Poljske u Bosni i Hercegovini i Grad Banjaluka.

Inspiracija umjetnicima

U istorijskim izvorima o Banjaluci često nailazimo na podatke o njenoj ljepoti, zanimljivim ljubavnim pričama njenih stanovnika, osvajačkim i drugim pohodima koji su ostavili vrijedan trag u prošlosti grada, ali i na saznanja o njenim hrabrim, dostojanstvenim, nepokornim građanima. Za nas je to velika inspiracija i upravo ovim projektom Udruženje lektora htjelo je pokazati još jedan zanimljiv podatak o gradu, te poručiti svim istraživačima da postoje još neistraženi izvori puni interesantnih priča. Takođe, u Poljskoj je Banjaluka znana više no što mislimo. Na primer, upravo zahvaljujući ovom djelu, u poljski jezik ušla je reč „banialuka“ koja se koristi najmanje tri vijeka. Pored toga, profesor Drljača zabilježio je u svojim etnografskim ispitivanjima još jednu legendu – da su neki doseljenici, vrativši se iz Banjaluke u Poljsku, pričali kako u Bosni na plotovima rastu šunke i kobasice.

Prihvati notifikacije