Ovaj grad je mir koji sam dugo tražila. Iako sam se doselila iz Beograda, osjećam da su u temeljima Banjaluke korijeni koji su sačekali moje stope ne bi li se spojili sa mnom postajući cjelina. Zato se ovdje osjećam kao drvo, tačnije kao lipa. Tom osjećaju pripadnosti ovoj sredini su doprinijeli ljudi.
Jedan grad čini sinergija mnoštva njenih građana, a Banjalučani vas prigrle, brinu o čovjeku i daju onaj osjećaj sigurnosti koji svima treba. Banjaluka svakom strancu nudi ognjište. Volim Banjaluku, baš je volim! Njene mirise i prozračnu čistoću volim. Ona u junu miriše na čaj od lipe i taj miris budi nostalgiju u meni.
Ovaj grad definitivno podiže kriterijume jer nudi kvalitetan životni sadržaj. Ovo je grad umjetnika, pjesnika i muzičara, grad mnoštva aktivista koji se trude da unaprijede život u njemu. Takve temeljne ljude sa stavom je iznjedrio ovaj Vrbas i divne aleje. Ljubaznost na koju nailazim na svakom šalteru, instituciji ili prodavnici me fascinira jer nisam odrastala u takvoj sredini gdje se suštinski brine o čovjeku.
Nije Banjaluka čista samo zbog komunalnih službi, građani su ekološki osvešćeni i imaju nevjerovatnu potrebu za očuvanjem biodiverziteta i biološke različitosti.
Ono što mi jedino nedostaje jesu kvalitetno uređene i obilježene biciklističke staze. S obzirom da je bicikl moje prevozno sredstvo po gradu, uočila sam neke nedostatake uzimajući u obzir da mnogo građana vozi upravo bicikl. Ali to je samo “šminka” koja ne mijenja suštinu.
Banjaluka je grad u kome bih voljela da ostarim, a to je velika odluka.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu