A kako se u Banjaluci Nova godina slavila u davna vremena, kojih se malo ko sjeća? Kako je novogodišnje slavlje izgledalo prije 50 ili 80 godina? Koja su tada bila “fensi” mjesta za izlazak te posebne noći, kakve su bile toalete i kakav je stil diktirala gradska elita?
Neki od detalja iz ove zanimljive gradske istorije će vas iznenaditi.
Prvo, tradicija novogodišnjih proslava u Banjaluci traje manje od 100 godina. Novi kalendar, po kojem i danas računamo vrijeme, uveden je tek 1919. godine: u Banjaluci, kao i u cijeloj Kraljevini SHS, preteči Jugoslavije.
Gradski krem je u Banjaluci nove godine dvadesetih i tridesetih godina prošlog vijeka dočekivao u hotelima “Palas” i “Bosna”, koji su jedini imali “električno osvjetljenje”.
Muzičari su pjevali uglavnom sevdalinke, uz poneki šlager i valcer. Ali, ta je zabava bila rezervisna samo za bogate trgovce i industrijalce.
Nešto opuštenije je bilo u oficirskim i radničkim domovima, gdje je svako slavio u društvu kojem pripada.
“Vrbaske novine” slikovito su opisale atmosferu dočeka nove 1935. u glamuroznom hotelu “Palas”, gdje je “šuštala svila”, a pogledi muškaraca zastajali na “golim damskim ramenima”.
Kada je 1929. formirana Vrbaska banovina, a Banjaluka postala njen glavni grad, ban i njegova supruga su bili predvodnici gradske elite.
Balovi koje su oni priređivali bili su društveni događaji najvišeg ranga, a slaviti Novu godinu u društvu bana i banice mogli su samo najugledniji.
Novine su to, naravno, pratile, pa je tako zabilježeno da je novu 1934. gradski krem, na čelu sa banom Svetislavom – Tisom Milosavljevićem i banicom Desankom slavio u Narodnom pozorištu.
Igranka, koja je nakon oficijelnog programa počela kraljevim kolom, potrajala je do zore.
Poslije Drugog svjetskog rata promijenio se režim, a samim tim i elita, pa i kultna mjesta za novogodišnju proslavu.
U doba socijalističke Jugoslavije Nova godina je dobila novi zamah, kao zajednički praznik svih naroda i narodnosti, a Djed Mraz je definitivno potisnuo u zaborav “reakcionarnog” Svetog Nikolu i Božić Batu. Pričalo se čak da je Djed Mraz, u stvari, brat Svetog Nikole, koji je “otišao u partizane”.
Službeno, Nova godina je proglašena za državni praznik tek 1955. godine.
Prije 50 godina, glavna fora je bila slaviti u Domu JNA, gdje su nove godine dočekivali najviši socijalistički rukovodioci grada i cijele Bosanske Krajine.
Živko Radišić, vjerovatno najpoznatiji banjalučki političar predratne generacije, 2018. je za Srpskainfo ispričao da je sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog vijeka, sa suprugom Sekom i društvom, u Domu JNA 16 godina za redom dočekivao Novu godinu.
Na tim slavljima se pjevalo i plesalo, oni vještiji su igrali tango i bečki valcer, ali slavlje se uvijek završavalo kozaračkim kolom.
U nekadašnjem Domu JNA danas stanuje Narodna skupština Republike Srpske. Dakle, u starom zdanju i danas ima igranki, ali drugačije vrste.
U doba socijalizma bilo je i kafanskih dočeka, ali je ta zanimacija ipak bila rezervisana za malo imućnije Banjalučane. Ostao je zabilježeno da je na tim slavljima obavezno organizovana tombola, a glavna nagrada je bila pečeno prase.
Pečene prasetine je bilo, na pretek, i u domovima pripadnika tadašnje radničke klase, a u obavezan novogodišnji meni i tada je spadala i sarma.
Dočeci nove godine u krugu porodice i u kućnoj atmosferi bili su naročito popularni od sedamdesetih godina prošlog vijeka, kada su se u domovima Banjalučana odomaćili televizori.
Glavna tema je bila kakav će biti novogodišnji program na tada jedinoj TV stanici. Najpopularniji su bili nastupi pjevača “zabavne i narodne muzike”, te skečevi Mije i Čkalje.
Jedna od glavnih vijesti u novogodišnjoj noći je bila kako su Novu dočekali “drug Tito i drugarica Jovanka”.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.