Tako bi se, ukratko, mogla opisati drama, ili “drama”, koja dešavala danas, nakon što je iz “Depota” najavljeno da deponija u Ramićima neće primati i deponovati smeće. Građani su se, s punim pravom, uplašili da će se opet desiti džumbus, kakav smo vidjeli krajem marta, kada je Banjaluka bila zatrpana sa 300 tona smeća.
A onda, preokret. Puj – pike, ne važi. Gospodari smeća su se nagodili, ništa ekološka katastrofa, ništa epidemija.
Ali valja problem trajno riješiti, kako Banjaluka i još 7 lokalnih zajednica ne bi ostali bez deponije. I onda su svi počeli spominjati jednu riječ – eksproprijacija. To je, vele, rješenje za ujdurmu koja se desila nakon privatizacije “Čistoće”, kada je “Čistoća” za male pare preuzela i zemljište na kojem se nalazi deponija.
Sud, je, podsjećamo, presudio da “Čistoća”, na osnovu prinudnog izvršenja, 14. oktobra “ulazi u posjed” pomenutog zemljišta. I šta ćemo onda?
– Pronalazak nove lokacije za deponiju je u startu odbačen od strane ove gradske administracije, kao i otkup zemljišta od „Čistoće“. Preostaje da se ispita mogućnost eksproprijacije zemljišta – navodi se u zaključcima komisije dugog i komplikovanog imena, koju je Skupština Grada osnovala još krajem marta, s ciljem da raspetlja “smećarsku krizu” i ponudi rješenje.
Eksproprijaciju kao “jedino moguće rješenje” spominju i odbornici opozicije, i Vlado Đajić i direktor “Depota”.
A šta to ustvari znači?
Eksproprijacija je oduzimanje imovine zarad zaštite javnog interesa. Recimo ako se gradi put, most, bolnica… “država” ima pravo da oduzme zemljište od vlasnika uz “pravičnu nadoknadu”. Naravno, kvaka je uvijek u tome, koliko je nadoknada pravična i preko čije njive ide “javni interes”.
U slučaju deponije u Ramićima, eksproprijacija bi značila da “država” oduzme od “Čistoće”, dakle od Mladena Milanovića Kaje, zemljište na kojem se nalazi deponija, jer je to u javnom interesu, i da onda Kaji isplati “pravičnu naknadu” za zemljište koje je u privatizaciji dobio budzašto.
Koliko bi ta pravična naknada iznosila? Ne zna se. Direktor “Depota” Ratko Jokić ranije je izjavio da 295 dunuma zemlje, na kojoj se nalazi deponija, prema procjenama vještaka vrijedi 10 miliona KM.
S druge strane, Aleksandar Bajić, direktor “Čistoće”, je na vanrednoj sjednici Skupštine grada, održanoj u martu, jasno i glasno rekao da ovo preduzeće za zemlju traži 50 miliona KM. Na koliko će Grad Banjaluka ili Vlada RS “procijeniti” javni interes, ako do eksproprijacije dođe? Vidjećemo.
Sagovornik Srpskainfo, odlično upućen u ovaj problem, koji se kao trakavica razvlači već 25 godina, kaže da nije isključeno da je sva ovo drama o prijetnji zarazom i ekološkom katastrofom, samo dimna zavjesa.
– Šta ako je sve unaprijed dogovoreno? Nije to isključeno. Vidjeli smo šta se dešavalo u slučajevima Vijadukt i Sardarov. Dok narod, isprepadan, razmišlja hoće li komunalci sutra odvesti otpad ili će se grad gušiti u smeću, ispod stola se dogovaraju veliki dilovi. Neko bi mogao biti dobar najmanje 10 miliona KM – kaže naš sagovornik.
Niko za sada ne želi da, zvanično i javno, komentariše ovakva nagađanja, ali niko ni ne odbacuje takav scenario.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.