Govori Jovan Kuzmić o svom kraju i monografiji, „Grabovica Srpska Duboka koje ima i koje nema“. Riječ je o kotorvarškoj mjesnoj zajednici Grabovica i jednom njenom dijelu, Srpskoj Dubokoj, a radnja obuhvata period od Drugog svjetskog rata do danas.
Razgovarali ste sa mještanima iz kraja o kojem pišete. Koje uspomene i sjećanja su podijelili sa Vama?
Razgovarao sam sa mnogima, a pogotovo sa starijima, sada već bivšim žiteljima ovog kraja. Od njih sam mnogo saznao o događajima i ljudima i načinu života u periodu od 1945. do 1970., tj. o vremenu u kojem nisam živio, a koje je veoma interesantno sa današnje distance, jer to je bilo vrijeme u kojem se teško živjelo i mnogo toga neimalo. Oni su mi bili izvor mnogih zanimljivih informacija, pogotovo o obrazovanju, o druženju mladih i starih. Jedna od interesantnijih informacija, tj. uspomena je ta da su neki od njih imali na selu svog „profesora“, koji ih je podučavao čitanju i pisanju, kao i osnovnim matematičkim radnjama, dok je taj isti „profesor“ kao dječačić na jedan veoma interesantan način, takođe, naučio pisati i čitati, a što je opisano u ovoj monografiji.
Ko su autori fotografija koje se nalaze u knjizi?
Većinom su njihovi autori fotografi amateri, dok su mnoge fotografisane kamerama na mobilnim telefonima. S obzirom da se u ovoj knjizi nalazi veliki broj fotografija bio bi dugačak spisak njihovih autora. Ispod svake fotografiju za koju sam znao ime autora i godinu njenog nastanka sam to napisao, kao i opis iste. Zahvaljujem svima, a ima ih mnogo, koji su mi ustupili lične i porodične fotografije kao i druge informacije značajne za ovo djelo.
Koje običaje spominjete u monografiji?
U knjizi spominjem nekoliko običaja koji su, isključivo, vezani za Srpsku Duboku, koje danas, vjerovatno, niko ne praktikuje, dok mnogi i ne znaju za njih, a to je nekoliko običaja vezanih za Božić, kao što je bilo ujutru na Božić, obavezno kupanje svih članova domaćinstva prije izlaska sunca, odlazak u voćnjak radi blagosiljanja voćki za dobar rod…
Kakva su Vaša očekivanja od čitalačke publike?
Moja očekivanja od čitalačke publike su se već ostvarila. Naime, prema prvim reakcijama ova monografija je sa oduševljenjem dočekana. Dok sam ju još pisao mnogi su govorili da jedva čekaju da izađe iz štampe.
Imate li u planu još neke promocije i radite li trenutno na još nekom književnom djelu?
Trenutno nemam, a vjerovatno i neću raditi više promocija ove knjige, pošto je organizacija promocija kakve ja želim komplikovana i skupa. Trenutno sam saradnik na tri knjige drugih autora, tako da nemam vremena za pisanje romana za koji mi je ideju dala ova monografija.
Promocija monografije održaće se danas u Srpskoj Dubokoj, na kraju ceste, pored reke Duboke, u prelijepom prirodnom okruženju, sa početkom u 13 časova. U promociji ove monografije će učestvovati: Filip Perišić, načelnik opštine Kotor Varoš, Zdenko Sakan, recenzent, prof. dr Ostoja Đukić, SPKD ”Prosvjeta” Kotor Varoš, etno grupa ”Žubor”, guslar prof. dr Ljubomir Milutinović, Mile Đekanović i autor.
Predstavio rodni kraj
Prvi dio monografije govori o Grabovici uopšteno, o njenom geografskom položaju, o kretanju broja stanovništva, kao i đaka, o uslovima školovanja u školi koja je izgrađena 1933. godina, a koja je korištena kao škola do 1989. godine.
U drugom dijelu govori se o Srpskoj Dubokoj, njenim žiteljima kojih je svake godine sve manje. Ovaj dio sadrži i mnogo kratkih i zanimljivih, a istinitih priča o doživljajima žitelja Srpske Duboke. Inspiraciju za pisanje monografije autor je dobio iz interesantnih pripovijedanja starih ljudi, koja je rado slušao. Na svom djelu radio je oko godinu dana.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu