Njih petorica, zapravo, neće otići u političku penziju, već će nastaviti da primaju redovne plate kao delegati i poslanici. Ukoliko ne znaju u koje svrhe namijeniti novac, humanitarci ih pozivaju da otpremnine uplate javnim kuhinjama koje svakog dana imaju sve veći broj korisnika.
Sit gladnom ne vjeruje. Oduvijek bilo. U BiH, danas, više je onih gladnih. Tako, s jedne strane, obični ljudi svakodnevno krpe kraj s krajem, dok s druge strane, oni koji ih predstavljaju imaju i troše „koliko im drago“.
Za njih nema zime
Već je poznata priča da funkcioneri u BiH, pored plate, koja je nezamisliva običnom čovjeku, nakon navršenih 65 godina dobijaju otpremninu koja je, takođe, daleko od stvarnosti običnog čovjeka. I sve to po zakonu koji su sami skrojili. Takođe, taj isti zakon kaže i da se otpremnine ne mogu odreći, a penzionisanje, iako dobro plaćeno, ne znači prestanak njihovog političkog angažmana.
S druge strane, hiljade ljudi svakodnevno u redovima ispred javnih kuhinja čeka na besplatan obrok, jer njihove mizerne plate, ako ih imaju, gube bitku sa poskupljenjima, koja su u zavidnoj formi. Nezaposleni mole za bilo kakav posao, a penzioneri broje i prekrajaju svoja primanja svaki mjesec do posljednje marke. Voće se kupuje na komad, o mesu mnogi samo sanjaju. Višečlane porodice svaki dan dočekuju sa podjednakim brigama – kako othraniti i školovati svoje mališane. Apeli za liječenje i odraslih i djece gotovo svakodnevno nas rastužuju, a njihovi životi zavise od humanitarnih koncerata, kutijica, SMS poruka i pomoći onih koji ionako malo imaju.
Koliko je teško ljudima u svakodnevnoj borbi za goli život najbolje znaju oni koji su njihov glas u ovim vremenima i oni koji nastoje da bar, koliko-toliko, olakšaju teret na njihovim leđima. Upravo oni najoštrije reaguju na „neopravdanu povlaštenost političara“.
“Van svake pameti”
Jedan od njih je predsjednik Udruženja „Mozaik prijateljstva“, Miroslav Subašić, koji je, komentarišući visoke otpremnine političara u odnosu na svakodnevne bitke običnog čoveka, ogorčeno rekao: „To je van svake pameti“. Ovo udruženje se svakodnevno susreće s ljudima koji nemaju za ni za hljeb, a kamoli za plaćanje struje i vode.
Prema riječima Subašića, u redovima ispred javne kuhinje „Obrok ljubavi“, iz kojeg svakodnevno biva uručeno gotovo 700 obroka, ne stoje više samo najstariji sugrađani. Nemoćni su danas i oni najmlađi.
– Divlja gorivo, rastu cijene; vjerujem da će sve više rasti i broj onih kojima je potrebna pomoć. S druge strane, neko ima i više nego što može potrošiti – rekao je tiho Subašić za Srpskainfo.
Zatim je, uz dozu ironije, funkcionerima uputio jasnu poruku ili, kako je on rekao, konstruktivan savjet.
– Ukoliko se ne mogu odreći svoje otpremnine i ukoliko im je teško da prihvate taj novac, u šta sumnjam, neka novac proslijede u javne kuhinje, koje svakodnevno posjećuju gladni i žedni građani. Takođe, „Mozaik prijateljstva“ pokreće socijalno preduzeće, pa bismo taman za taj novac kupili ciglu i ostali materijal koji je potreban da bi sebi neko zaradio koricu hljeba – rekao je on.
Dodaje da bi se funkcioneri, svakako, na taj način odužili građanima, čiji to novac zapravo i jeste.
– Ako im je narod to dao, narod im treba i oduzeti. Ali, ako im ne može oduzeti, a njih je sramota da uzimaju, neka se odreknu u korist naroda. Neka to bude čin zahvalnosti za sve ono što smo mi njima dali dok su oni sjedili u foteljama – poručio je on.
“Kršenje ljudskih prava”
Izvršna direktorka DON, Murisa Marić, dijeli ogorčenost sa Subašićem. Nesrazmjernost u životima građana i političara nazvala je „kršenjem osnovnih ljudskih prava“.
– Oni koji se bave politikom donose odluke koje su dobre njima, dok običan čovjek, koji cijeli život radi za minimalac, nema prava ni na šta, a pogotovo ne na otpremninu. To je pokazatelj stanja u našoj državi – ocijenila je ona za Srpskainfo.
To se, smatra, neće ni promijeniti, jer se politika udobno smjestila u svom lagodnom životu, a ljudi, okupirani svojom teškom svakodnevicom, ćute.
– U ovakvoj krizi običan čovjek se bori da preživi mjesec, pa će se tako i ove otpremnine danas komentarisati kao loš potez, a sutradan više neće ni misliti o tome, jer će misliti samo o jednom – kako da prežive – kaže Marićeva.
Dodaje da ovdje ništa ne bi bilo sporno, da je život običnog čovjeka bar približno dobar kao život političara.
– Da smo mi napredna zemlja i da ostali građani imaju platu bar po 2.000 KM, vjerovatno ne bismo o ovome danas ni raspravljali, nego imamo nesrazmjer kako da preživi čovjek sa 600 KM i kako žive ovi bogati koji, na kraju, kukaju više nego siromah – kategorična je ona.
“Bezobrazluk”
Predsjednik Udruženja višečlanih porodica „4+“ Grada Banjaluka i Republike Srpske, Jovan Radovanović, bio je podjednako oštar, pa je zakon, koji ide u korist političarima, nazvao „čistim bezobrazlukom“.
– Uzimaju i šakom i kapom dok običan čovjek nema za osnovne namirnice. Sve poskupljuje. Ovo je dno dna – kaže on za Srpskainfo i nastavlja: – U prilici sam da obilazim porodice koje nemaju najosnovnije ni za svoju djecu, čak ni za doručak, a oni dobijaju 15.000 evra otpremnine. Na kraju, borci, koji su se izborili za Srpsku spavaju u šupama, nemaju šta da jedu, dok političari uzimaju koliko god žele.
Reakciju smo pokušali dobiti i od pojedinih udruženja i pojedinaca iz FBiH, ali bez uspjeha.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu