Savezni budžet je od tog vremena bio u minusu, da bi se tek nedavno, kako čujem, vratio u pozitivu. Ovdašnju privredu vuku tri lokomotive: rudarstvo, turizam i izvoz hrane. Da, dobro ste pročitali, Australija izvozi hranu, prije svega žitarice, stoku i vina, i od toga ostvaruje velike prihode. Ovde u Adelaidi sam imao priliku da se i lično u to uvjerim, radeći dvije godine u Viteri, kompaniji koja se bavi otkupom, skladištenjem i otpremanjem žitarica. Australijsko tlo nije, naravno, ni blizu vojvođanske crnice, ali se uz primjenu navodnjavanja i najmodernije mehanizacije ostvaruju lijepi prinosi, kaže on za Blic.
Na pola sata kolima od predgrađa gdje živimo počinje Barosa, dolina puna vinograda i vinarija. Mnogi turisti posjećuju Barosu radi odmora, degustacije vina i dobre hrane. Mada australijska vina ne spadaju u ona skuplja, izvoze se na sve strane sveta i mogu se naći u prodavnicama čak i u samoj Francuskoj, koja je poznata po sopstvenim kvalitetnim vinima.
Izvoz stoke opet enormne količine i svote. Meso od ovdašnje stoke je ukusno i cijenjeno. Prije nekoliko godina izbila je ovde afera nakon što su se pojavili snimci nehumanog tretmana izvezene stoke u zemljama kupcima. Javnost je bila zgrožena uslovima u kojima se goveda i ovce drže i načinom kako se kolju. Tim kupcima je priprijećeno obustavom isporuka, ukoliko se postupanje prema životinjama ne dovede na nivo sa onim u samoj Australiji.
Ne ljuti Peking
Australijski standard ne bi bio jedan od najviših na svijetu kad ne bi bilo rudarstva i enormnih profita od izvoza ruda i gasa, od čega najviše ode u Kinu. Od rasta kineske ekonomije i potražnje za sirovinama direktno zavisi i koliko će se para sliti u australijski budžet. Ovo je sigurno glavni razlog zašto se australijski političari trude da ne naljute Peking. Glavni površinski kopovi nalaze se širom savezne države Zapadna Australija, kojoj je glavni grad Pert. Eksploatacija se vrši najsavremenijim metodama, što uključuje i velike rudarske kamione upravljane daljinski i pomoću GPS-a. Ako ste inženjer rudarstva, spremni na težak rad u izolovanim područjima, ovo je prilika za veliku zaradu. Mnogi mladi iz Perta odrade koju godinu za velike rudarske kompanije (BHP Billiton, Rio Tinto) i tako uštede za kupovinu kuće.
Prvi posao
Naravno, jednom kad ovde stignete, prva briga će vam biti nalaženje posla. Budite pripravni na mnoga iznenađenja. Diplome koje ste doneli vjerovatno neće biti odmah vrednovane. Ovo je važno da zapamtite: Australija igra po sopstvenim pravilima i zato se ovde prije svega gledaju australijsko iskustvo i reference iz same Australije. Pošto vi kao novajlija nećete imati to australijsko iskustvo, put do prvog posla može da potraje. Ne treba insistirati na struci nego se prihvatiti bilo čega što je na raspolaganju. U Australiji je minimalna cijena rada veća nego u drugim razvijenim zemljama tako da se i od jednostavnijih poslova može solidno živjeti.
U Australiji se najviše traže kadrovi tehničke i medicinske struke. Inženjeri, programeri, ljekari, medicinske sestre, svi oni se dosta brzo uklope. Zanatlije takođe dobro prolaze. Zidari, tesari, moleri, vodoinstalateri, električari, uglavnom svi koji imaju neke veze sa gradnjom kuća i novih naselja koja niču po obodima velikih gradova – svi oni uvek imaju dovoljno posla. Zanatlija koji hoće ozbiljno da radi može da zaradi znatno više od službenika u kancelariji. Ako sami vodite svoj biznis, sve troškove vezane za njega potražujete od poreza pa i na taj način vam u rukama ostanu pozamašne sume.
Plata i porez
Prosječna plata u ovoj 2019. godini iznosila je oko 86.000 australijskih dolara. To „prosječno“ treba uzeti sa rezervom, kao i famoznu prosječnu platu u Srbiji od 500 evra – ni vi ni bilo ko koga poznajete ne prima takvu platu, zar ne? Najveći broj Australijanaca zarađuje ispod pomenutog prosjeka, ali država onda isplaćuje razna socijalna davanja, od dodatka za djecu i samohrane majke, do kućne spremačice za invalide.
Sve plate prikazuju se u bruto iznosima. To znači da treba od toga odbiti lični porez, koji je najčešće od 20% do 35%, zavisno od okolnosti i visine zarade. Porez se obračunava progresivno, dakle što više zarađujete, to vam porez procentualno raste. Ovo naizgled demotiviše ljude da se više trude i više zarađuju, međutim, kao što znalci kažu, kad je reč o porezima, ništa nije jednostavno. Postoje mnogobrojni legalni načini da se plaćanje poreza umanji kroz investiranje u nekretnine ili akcije australijskih kompanija.
Ako radite za firmu, ona će se brinuti za porez i isplaćivati vam samo neto iznos. Period isplata se može dogovoriti sa firmom, ali je uobičajeno da to bude na „fortnajt“, odnosno dvonedeljno. Računi za struju, vodu, internet i ostalo stižu obično mjesečno i automatski se skidaju sa računa.
Na bruto iznos će vaš poslodavac uplaćivati od 9,5% do 15% (ili i više, opet stvar firme i dogovora) u vaš penzioni fond. Ovo je obavezno, dok fond birate sami. Da li se novac iz penzionog fonda može po želji podići i iskoristiti, recimo, za kupovinu kuće ili kola? Sistem se brine da to bude maksimalno otežano. Podizanje novca iz fonda može biti odobreno u ekstremnim slučajevima, kao što je teška bolest.
Diploma i državljanstvo
Školstvo i zdravstvo su ovde državni i privatni, tako da uvek postoji izbor. Lično koristim državno zdravstveno osiguranje, tzv. Mediker, a mojih četvoro dece idu u državnu školu na desetak minuta hoda od kuće. I jednim i drugim sam u principu zadovoljan. Državno zdravstvo ne pokriva zubarske usluge, a čekanje na neke vrste operacija može da se oduži mjesecima. Reklo bi se da pokrivenost nije u potpunosti kao u zemljama Evropske unije, ali je znatno bolje od američkog. Dakle, neka sredina.
Dok je 12 godina državnog školovanja besplatno, fakulteti se plaćaju. Sistem se ipak brine da svaki mladi Australijanac koji želi da studira ne ostane bez diplome. Na raspolaganju su studentski krediti i stipendije. Dok su studije medicine i prava vrlo skupe, cijene ostalih fakulteta su prihvatljive. Recimo da ćete diplomirati sa dugom u iznosu cijene jednog novog V6 automobila. To nije neki poseban problem, jer će vaša neto zarada već u prvoj godini rada biti bar dvostruko veća. Osim ovoga, pojedini fakulteti šalju svoje studente na praksu u razne kompanije, gde im se ne isplaćuje puna plata, razume se, ali dobije se dovoljno da bi se pokrili troškovi studija.
Obrazovanje je tako još jedna privredna grana koja ovoj zemlji donosi velike prihode. Imućnije porodice iz Azije šalju decu u Australiju na studiranje i eventualni ostanak. U Australiji je potrebno da živite dvije godine da biste dobili stalni boravak. Ovaj status je u svemu jednak sa državljanstvom izuzev prava glasa. Nakon još dvije godine možete zatražiti državljanstvo. Australija se trudi da zadrži ljude kod sebe, posebno one mlade i stručne. Ceremonija dodjele državljanstva je svečana i u njoj obično učestvuje neki od lokalnih političara. Meni je državljanstvo predala gradonačelnica Goldkosta. Ima i srećnika koji su državljanstvo primili iz ruke lično premijera Australije.
Sljedeće nedelje ćemo se malo osvrnuti na kulturu ove zemlje i kakav je to zaista osećaj živeti u Australiji…
Znanje Jezika uslov
Da li je uopšte potrebno da ovo pominjem – znanje jezika je presudno pri nalaženju bilo kakvog posla. Odmah po dolasku u Australiju vaše samopouzdanje će splasnuti kad shvatite da niti ljudi razumiju vas, niti vi razumijete njih onako kako ste prvobitno očekivali. U Australiji se govori britanska varijanta engleskog, sa mnogim specifičnostima, kao i karakterističnim akcentom. Recimo, glas “e” koji čujete kod Britanaca i Amerikanaca, ovde prelazi u sasvim jasno, otežuće “a”. Pojedine oblasti, kao Kvinslend, gde su ljudi poznati po srdačnosti i neposrednosti, imaju ovaj akcenat još izraženiji. Kad vas na ulici pozdrave sa “Hello, mate!”, to će zvučati kao “Halou, maaaajt!”. Kod obrazovanijeg svijeta pak akcenat se približava britanskom.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu