Proces traženja nestalih na području Sarajevsko-romanijske regije, ali i u cijeloj BiH praktično je zaustavljen. Najveću odgovornost za to svakako snosi Institut za nestala lica u BiH, koji nema nikakav plan niti konkretan program za nastavak procesa traženja nestalih, kao ni ekshumacija – smatra Kokotova.
Prema njenim riječima, za efikasniji rad na terenu trebalo bi ponovo uvesti institut predvizite, koji je ukinut u skladu sa odredbama Zakona o krivičnom postupku u BiH.
– Mi nismo posustali i ne smijemo ni stati zbog naših porodica koje traže svoje najmilije. Mi i dalje insistiramo i imamo dobru saradnju sa nadležnim institucijama Republike Srpske, ali se to ne može reći i za Institut za nestala lica BiH, od kojeg već godinu čekamo odgovor u vezi sa našom inicijativom za utvrđivanje nacrta određene strategije za efikasniji nastavak proseca traženja nestalih, ekshumacija i identifikacije – ističe Kokotova.
Ona podsjeća na neka od svjedočenja članova porodica koji i danas trpe bolne rane iz nedavne prošlosti zbog stradanja svojih najmilijih početkom i tokom rata u Sarajevu i okolini.
– Potresna su njihova sjećanja na srpska stratišta u Sarajevu, pojedinačne i masovne grobnice, izmještanje tih grobnica sa ciljem prikrivanja zločina nad srpskim civilima, kao i masovni egzodus sarajevskih Srba po okončanju rata, prouzrokovan strahom od represije tadašnjih muslimanskih vlasti u Sarajevu, njihovom vjekovnom ognjištu – navodi Kokotova.
Ona i dalje kategorično tvrdi da su najbolniji događaji u vezi sa tretmanom Srba u sarajevskim bolnicama, kojima su gazdovale muslimanske vojne formacije, zatim nestanak i stradanja Srba u privatnim i vojnim zatvorima i logorima u gradu, ali i u Trnovu, Brezi, Visokom, Ilijašu, te naseljima Hrasnica, Buća Potok, Dobrinja, ili kafiću “Borsalino”, školama “Simon Bolivar”, “Pavle Goranin”, selu Ledići kod Trnova…
Posebno stravične priče odnose se na smrt Srba koji su skončali u jami “Kazani”.
Inspektor u MUP-u Republike Srpske Simo Tuševljak, stručnjak za oblast istraživanja ratnih zločina, više puta do sada ponavljao je i upozoravao na skandaloznu činjenicu da je pripadnicima “Patriotske lige”, “Zelenih beretki” i drugih paravojnih jedinica pod kontrolom muslimanskih vlasti u Sarajevu priznato pravo učešća u ratu od aprila 1991. godine, iako je BiH tada bila u sastavu bivše Jugoslavije.
– Jasno je da su se oni već tada spremali za rat jer su muslimani u BiH, mnogo prije nego što je došlo do organizovanja srpskog naroda u BiH, krenuli u pripreme za tragične sukobe na ovim prostorima i izlazak iz Jugoslavije. Bošnjaci su tada javno proklamovali da su za ostanak BiH u SFRJ, a zapravo su se tajno i uveliko pripremali za secesiju i moguće sukobe – podsjeća Tuševljak.
Istovremeno, nastavlja on, Hrvatska je 1991. godine, rat koji se već vodio na njenoj teritoriji, prenijela u BiH, a po zapadnoj Hercegovini već tada su hodali pripadnici hrvatske vojske, njenog HOS-a i paravojnih jedinica, koji su krajem 1991. i početkom 1992. godine izveli napade na nebranjena srpska sela Ravno, Kupres, Sijekovac i druge.
– Zbog toga ne treba samo grad Sarajevo vezati za početak rata u BiH jer se to desilo na mnogo širem području BiH – ističe Tuševljak.
On je podsjetio da je 4. aprila 1992. godine u policijskoj stanici u Sarajevu mučki ubijen policajac Pero Petrović, Srbin, koji je upravo tog dana priveo jednog sarajevskog kriminalca.
Istog dana, u napadu na Policijsku školu na Vracama ubijeni su srpski specijalci Mile Lizdek i Milorad Pupić, ranjeni su Duško Jević, Miodrag Repija i Risto Lubura, a povrijeđen Milorad Marić.
U toku borbi, od neprijateljskih hitaca poginula su i tri srpska civila, stanovnika Vraca, a dvoje je ranjeno.
– Još 3. aprila su Zelene beretke bile zauzele sve policijske stanice u Sarajevu, osim stanica na Ilidži i u Ilijašu – napomenuo je Tuševljak.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu