Čovjek se voli sjetiti nečega lijepog, a psihologija je postavila stvari tako da potiskujemo sve ono što je loše, što na neki način boli. Kaže ovo za Srpskainfo sociolog Esad Bajtal, koji dodaje da naša podsvjest radi tako da konzervira ono najljepše u našim životima kako bi životu dala energiju i nadu.
– Ako je to lijepo bilo juče, onda želimo da se sjećamo tog juče i istovremeno želimo da tako bude i sutra. Mi iz sadašnjeg trenutka bježimo ili u prošlost ili u budućnost, onda kad on nije onakav kakav bismo željeli da bude i kada sadašnjost nije u skladu s našim nadama, željama i očekivanjima. Bježati u prošlost ili u budućnost, to je već kritika sadašnjeg vremena, a da ništa o njemu ne kažete – rekao je Bajtal.
Zavijeni u crno
Dodaje da danas imamo hiljade razloga da ovo vrijeme u kojem jesmo kritikujemo.
– Imamo najmanji životni standard u Evropi, imamo silne afere, ubistva, samoubistva. To je sve crno i onda se oni koji su nas zavili u crno iščuđavaju da se, zaboga, bez razloga okrećemo prošlosti. A u toj prošlosti, u odnosu prema ostalom svijetu, bilo nam je sasvim solidno. Nije bilo odlično, bilo je mana i propusta, ali je bilo besplatno školstvo, besplatno obrazovanje, plaćeni godišnji odmori sa dodatkom. Sve smo imali i bilo nam je malo, pa su se našli neki ljudi, znamo koji, koji su htjeli nešto više preko vlastitih mogućnosti, pa su nas strpali pod vlastite noge. Gaze nas i onda nas optužuju što se okrećemo prošlosti – jasan je Bajtal.
Činjenice to govore, dodaje on, i postavlja retoričko pitanje zar je bolje imati plaćeno nego besplatno obrazovanje, zar je bolje plaćati lijekove nego ih imati besplatno, zar nije bolje moći ići na more i pri tome ti to bude plaćeno, nego ne ići nikako i sanjati more, zar je bolje živjeti kopajući kontejnere, nego imati tri obroka u vlastitoj kući, zar se bolje hraniti u onom što oni nazivaju narodne kuhinje, nego imati vlastitu…
– Najmanje narodni mogući fenomen nazvali su narodnim kuhinjama. Narod nije želio narodne kuhinje. Narod želi vlastitu kuhinju, u svom stanu. Sve smo to imali juče. Pošto ovo danas narod ne može da prihvati, a kukavički ne smije da se pobuni, jer ga ovi odmah tuku policijom, onda se narod sjeća tog lijepog prošlog vremena – objašnjava Bajtal.
Ružne lekcije
Teško je praviti iskrenu komparaciju između “nekad” i “sad” s obzirom na različite društveno političke, socioekonomske, ali i duhovno-moralne, vrijednosno interesne strukture koje su možda nekada bile, a danas nisu ili su u izmjenjenoj formi. Kaže ovo za Srpskainfo sociolog Vladimir Vasić i dodaje da floskulom „nekad je bilo bolje“ opravdavamo današnji javašluk i haos.
– Možda je i bilo u nekim segmentima bolje, ali to ne može da nas pomiri s time da danas mora biti gore. Bojim se da se previše okrećemo nazad, u neku dalju ili bližu prošlost, zavisno koji segment istorije i u koju svrhu nam je potreban, te na krilima prošlosti pokušavamo razvijati nekakvu budućnost. U više navrata to su samo neuspeli pokušaji jer, očito, iz prošlosti nismo naučili pozitivne pouke i lekcije, nego se vraćamo na ružne lekcije iz istorijske čitanke – kaže Vasić.
Kakvi budemo danas takve će nas pamtiti sutra.
Vladimir Vasić
On ističe da stradalne lekcije iz prošlosti moraju biti nauk i opomena da mi, nekim budućim pokoljenjima, ne budemo u sjećanju kao žrtve.
– Od zaborava teža je samo zloupotreba prošlosti. Bojim se da činimo i jedno i drugo. Moramo, a naročito mladi ljudi, da budemo čelom okrenuti naprijed, da naš program života, rada, djelovanja, bude okrenut ka budućnosti. Jako je važno da budemo svjesni činjenice da danas, u sadašnjosti, ispisujemo istoriju. Kakvi budemo danas takve će nas pamtiti sutra. Nemamo opravdanje da nerođenoj djeci u amanet ostavljamo tragove koji nečovještvom smrde – kaže Vasić.
Interes ne bira sredstva
Imamo slučajeve u Bosni i Hercegovini, navodi on, da se pojedinci bestidno ponose likovima i djelima osoba iz prošlosti od kojih bi se trebali „sapirati“.
– Konkretno mislim na period bezumnog fašističkog terora i bjesnila domaćih ustašoidnih ideologija, ali i kasnijih komunističkih sinova naroda i narodnosti, koji su, ideološki i idolopoklonski, nametnuli kult ličnosti. Vukovi grabljivi pod runom ovčijim. Takvih oboljenja moramo se čuvati i danas. Smutljivi „lažni proroci“ oličeni u čuvarima „nacionalnog identiteta“ danas su na istom fonu, kao njihovi istorijski prethodnici, koji ne žele opšti već isključivo i samo lični progres, ne mareći za sredstvo kako bi došli do cilja – ocjenjuje Vasić.
Ako želimo da idemo naprijed, kaže Vasić, moramo se odreći svih onih koji su, lažno, u ime nas i zbog nas, a da bi opravdali sebe, uflekali stranice istorije.
Manipulacija
Banjalučki novinar Miljan Kovač kaže za Srpskainfo da ljudi, u većini, danas ne vidi izlaz iz teške ekonomske, socijalne, političke situacije, i zato neki vid utjehe traži evociranjem uspomena na neka vremena kada su se osjećali spokojnije, imali redovne plate, nisu strepili od ratova, ekoloških katastrofa, kriminala.
– Nema to puno veze sa ideologijom, već upravo sa sjećanjem na neku kakvu-takvu stabilnost – kaže Kovač.
Mišljenja je da nam je nakon raspada SFRJ kvalitet života postao bar na nivou neke od najnerazvijenijih država EU, Bugarske ili Rumunije, manje bismo pričali o bajkovitoj prošlosti, a više bili okrenuti izgradnji ljepše budućnosti.
– Novoj političko-tajkunskoj eliti ne odgovaraju nikakve promjene nabolje, prije svega ne one promjene koje bi dovele do više reda, više poštovanja zakona. Treba im osiromašen i obespravljen narod, zagledan u prošlost umjesto u budućnost, jer takvim narodom je lakše manipulisati – zaključuje Kovač.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu